Tuđman i Dinamo: Zašto se mijenjao naziv kluba?

Promjena imena zagrebačkog Dinama početkom 1990-ih ostaje jedno od najkontroverznijih pitanja u povijesti hrvatskog sporta. I više od tri desetljeća kasnije, rasprave o tome zašto je predsjednik Franjo Tuđman inzistirao na promjeni imena kluba i jesu li njegovi razlozi bili opravdani ne jenjavaju. Razlog tomu leži u činjenici da se nije radilo samo o nogometnom klubu, nego o simbolu koji je za mnoge predstavljao dio hrvatskog nacionalnog identiteta, dok je za druge bio ostatak komunističkog nasljeđa koje je trebalo ostaviti iza sebe.

Na današnji dan umro je prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman

Dinamo je osnovan 1945. godine, neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su nove komunističke vlasti ukinule prijeratne zagrebačke klubove Građanski, HAŠK i Concordiju. Novi klub preuzeo je velik dio igrača, navijača i sportske tradicije nekadašnjeg Građanskog, ali je dobio novo ime: Dinamo. Tijekom desetljeća upravo je pod tim imenom izrastao u jedan od najuspješnijih klubova bivše Jugoslavije, a za brojne Hrvate postao je mnogo više od nogometne institucije.

Tuđman je ime 'Dinamo' povezivao s komunističkim nasljeđem

 Nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske predsjednik Franjo Tuđman smatrao je da nova država treba izgraditi vlastite simbole koji neće biti povezani s komunističkim razdobljem. U njegovu shvaćanju naziv "Dinamo" bio je proizvod poslijeratnog socijalističkog sustava, usporediv s imenima brojnih klubova istočnog bloka poput Dinama Moskve ili Dinama Kijeva. Smatrao je da Hrvatska, kao samostalna država, zaslužuje klub čije će ime jasno odražavati hrvatski identitet.

Prvi korak napravljen je 1991. godine kada je klub preimenovan u HAŠK Građanski. Namjera je bila simbolično obnoviti kontinuitet s prijeratnim hrvatskim sportskim klubovima koje su komunističke vlasti ukinule nakon rata. Međutim, taj naziv nije naišao na odobravanje ni među navijačima ni u široj javnosti. Mnogi su isticali da su HAŠK i Građanski bili zasebni, pa čak i rivalski klubovi, zbog čega je njihovo spajanje u jedno ime djelovalo umjetno i povijesno neprirodno.

Dvije godine kasnije uslijedila je nova promjena. U veljači 1993. klub je dobio ime Croatia Zagreb, odnosno u svakodnevnom govoru Croatia. Tuđman je vjerovao da će takav naziv biti međunarodno prepoznatljiv i da će najveći hrvatski klub predstavljati svojevrsnog ambasadora mlade države na europskim natjecanjima. Ideja je bila da ime Croatia promovira Hrvatsku svaki put kada klub nastupi na međunarodnoj sceni.

Zagovornici promjene tvrdili su da je riječ o logičnom potezu u vremenu kada je Hrvatska stvarala vlastite institucije i nacionalne simbole. Smatrali su da je potrebno napraviti jasan odmak od komunističkog nasljeđa te istaknuti hrvatski identitet u svim područjima društva, uključujući sport. Isticali su i kako je Croatia u razdoblju pod tim imenom ostvarila značajne sportske uspjehe, osvojila više naslova državnog prvaka i dvaput nastupila u Ligi prvaka, što je pokazivalo da promjena imena nije negativno utjecala na rezultate na terenu.

'Tuđman je bio partizan': Dobro, i što sad?

'Dinamo danas ima u Ćupriji, u Srbiji i u Pančevu'

 Na YouTube kanalu Hrvatski Pogled 30. srpnja 2026. objavljen je dio Tuđmanovog govora u kojem on objašnjava gore navedene razloge za promjenu imena kluba. Evo kako je tada prvi hrvatski predsjednik argumentirao mijenjanje naziva.

"Čujte i počujte! Vratili smo, ne vratili, nego uskrsnuli Hrvatsku! Uskrsnuli onu Hrvatsku koju su oni, koji su proglasili Dinamo, htjeli zatrati za sva vremena". Kazao je kako je vlast vratila ono što je bilo pozitivno u hrvatskoj povijesti i u hrvatskom športu.

Obratio se i okupljenim mladićima koji su vikali "Dinamo" i prosvjedovali protiv promjene imena: "A vi, dragi mladići, koji ne znate to, ili koji ste instrument nekakvih provokatora, znate gdje ima 'Dinamo'? 'Dinamo' danas ima u Ćupriji, u Srbiji i u Pančevu. Hoćete li opet bratstvo i jedinstvo sa njima? Prema tome, ne nasjedajte provokatorima. Imamo mi sveto ime hrvatsko i sve ono sveto što je u povijesti Hrvatske bilo. A nikada više nećemo dopustiti nikakve gluposti kao što su Dinamo, kao što su Jugoslavija, kao što su Balkan".

Zatim se obratio okupljenima, kako je rekao, kao "najodgovorniji hrvatski čovjek" kazavši sljedeće: "Onaj koji je nosio parolu, 'vrati nam sveto ime Dinamo', bio je agent Beograda". Videozapis završava s Tuđmanovim riječima: "I prema tome, nemojte dopustiti da budete oruđe bilo koga nego hrvatske politike".

Katarina Peović Zastava zapjevala svoju novu pjesmu 'Bratstvo i jedinstvo': Hoćemo li je slušati i na Hipodromu?

Ime 'Dinamo' pretvorilo se u hrvatski simbol i nadraslo svoje komunističke korijene

 Međutim, protivnici promjene iznosili su posve drukčije argumente. Za njih Dinamo nikada nije bio simbol komunizma, nego upravo suprotno – simbol hrvatskog identiteta unutar bivše Jugoslavije. Podsjećali su da su se upravo oko Dinama okupljale generacije navijača koje su klub doživljavale kao izraz hrvatskog identiteta i ponosa, a posebno su naglašavali događaje s utakmice Dinama i Crvene zvezde u svibnju 1990., koja je u javnosti ostala zapamćena kao jedan od simbola raspada Jugoslavije. U njihovim očima ime Dinamo već je odavno nadraslo svoje povijesno podrijetlo i dobilo sasvim novo značenje.

Najveći otpor pružili su navijači. Bad Blue Boysi nikada nisu prihvatili naziv Croatia, nastavljajući koristiti ime Dinamo na transparentima, u pjesmama i svakodnevnom govoru. Organizirani su prosvjedi, peticije i različiti oblici bojkota, a za velik broj navijača pitanje imena postalo je pitanje očuvanja identiteta kluba. Mnogi su tvrdili i da politika ne bi smjela odlučivati o identitetu sportskih institucija te da bi takve odluke trebali donositi članovi kluba i njegova navijačka baza.

Nakon smrti Franje Tuđmana krajem 1999. godine političke su se okolnosti promijenile. Već u veljači 2000. godine skupština kluba odlučila je vratiti ime Dinamo. Odluka je donesena uz široku potporu upravo zato što naziv Croatia tijekom sedam godina nikada nije zaživio među navijačima ni u svakodnevnoj uporabi. Iako su službeni dokumenti godinama nosili ime Croatia, za velik dio javnosti klub je cijelo vrijeme ostao: Dinamo.

Doktor ustaštva i tuđmanist Milorad Pupovac štiti ustavnopravni poredak od pozdrava 'Za dom - spremni'!