U „Povijesnim kontroverzama“ sučelili se Ante Nazor i Branimir Janković

Sučeljavanja u medijima oko spornog Hajdarovićevog, Ristićevog i Torbičinog udžbenika vrlo su rijetka i s takozvane lijeve historiografije trenutno gotovo da i nema voljnih niti zainteresiranih za suočiti se s kritikama takozvane desne historiografije. Već smo pisali kako se samo jedan profesor suočio sa suprotnom stranom po ovom pitanju. Bardovi hrvatske i jugoslavenske povijesne misli Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić nastupali su u medijima pojedinačno, zaobilazeći meritum stvari, a to je sadržaj udžbenika, i govorili o lažnom narativu o „zabranjenom“ udžbeniku zbog pritiska „neokonzervativnih“ skupina i „nacionalnih“ i „državnih“ povjesničara. Ono što je najžalosnije jest izostanak očitovanja i odgovora na kritike samih autora udžbenika koji su mjesec dana šutjeli ili izbjegavali braniti svoj najveći rad u karijeri. Jučer su se prvi put obratili, i to u pismu ministru Radovanu Fuchsu tražeći detaljno pojašnjenje zašto im je udžbenik povučen. Ondje su također izjavili da nemaju nikakvu namjeru odgovarati na napise medija i portala koji pišu u ovom slučaju, pravdajući se da ih se napada na osobnoj i profesionalnoj razini. Uz lijeve medije, što čini golemu većinu hrvatskih medija, njihovo djelo brane poznati profesori sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu i politička ljevica koju ova tema itekako zanima jer potencira izmišljeni narativ o ekstremnoj desnici koja prijeti društvu i želi odvesti Hrvatsku nazad u „mračne 1990-e“, ili još gore, u Slavkovu 1941. godinu. Vratimo se na temu sučeljavanja oko merituma stvari, a to je sadržaj udžbenika. U cijeloj priči nikada nisu bili bitni trojica autora, dr. Željka Markić, dr. Ante Nazor, portal Narod.hr ili Popodnevnik, već lijeva ideologija, lažni narativi i sugestivne interpretacije koje se djeci nameću kao istina o hrvatskoj povijesti.

Po drugi put na Hrvatskom radiju oko povučenog udžbenika povijesti „Zašto je povijest važna?“ za četvrti razred gimnazije sučelili su se dr. Ante Nazor iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i doc. dr. sc. Branimir Janković s Odjela za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Janković je ujedno i urednik portala Historiografija.hr na kojemu je već na samom početku priče o Hajdarovićevom udžbeniku pokušao oboriti Nazorove kritike. O tome smo i mi pisali i u duhu dijaloga Janković je naše tekstove objavio na portalu, svih šest dijelova, što nas je ugodno iznenadilo.

U emisiji „Povijesne kontroverze“ na trećem programu radija HRT-a Nazor i Janković sučelili su se pod moderiranjem povjesničara i voditelja Josipa Mihaljevića. Najavivši goste u studiju i one koji će se naknadno uključiti, Mihaljević je slušateljima otkrio i kako su sami autori bili pozvani u emisiju, ali su odbili sudjelovati u ovoj raspravi, ali i svim budućim, sve do trenutka kada od Ministarstva znanosti i obrazovanje ne pristigne detaljno očitovanje zašto im je udžbenik povučen, kako su i zatražili u svom pismu ministru Fuchsu od 8. siječnja ove godine.

Prvo pitanje bilo je upućeno docentu Jankoviću koji je prvi reagirao na povlačenje udžbenika. Svoje prvotno istupanje u medijima i na portalu Historiografija.hr Janković je objasnio svojom zabrinutošću za „pluralizam udžbenika“. Govorio je o različitim pogledima na povijest koji postoje u hrvatskoj historiografiji što se prema njegovom mišljenju treba odražavati i na udžbenike u nastavi povijesti. Janković smatra da se u medijima, na određenim portalima, pa i među političarima razvila žustra rasprava koja je između ostalog rezultirala i nepravednim napadima na udžbenik i njegove autore. Naprimjer, udžbenik je ocijenjen i metodički lošim, što Janković smatra neopravdanim, ali i napominje kako se autorima trebala dati prilika popravka spornih dijelova. Ukratko, Janković je rekao, koristeći se pravnom metaforom, kako je udžbenik dobio ubrzanu pravomoćnu presudu bez mogućnosti žalbe.

Nakon što je Janković iznio svoju poziciju, riječ je dobio dr. Nazor, uz Mihaljevićevo pitanje što je sporno u Hajdarovićevom udžbeniku. O povlačenju udžbenika rekao je kako ta odluka sigurno nije nikome ugodna i da ona mora imati utemeljenje u zakonu. Zatim, govorio je o dijelu udžbenika koji obrađuje Domovinski rat, što je i njegova specijalnost kao istraživača i ravnatelja Centra. U spornom udžbeniku ima dijelova kojima nije mjesto u hrvatskim školama, bio je izravan Nazor i objasnio to na način kako su povijesne rasprave i različite interpretacije dozvoljene i dobrodošle u znanstvenim časopisima i na stručnim skupovima, ali u udžbenicima povijesti moraju biti samo dokazane i znanstveno utemeljene činjenice. Izvori moraju biti odabrani po jasnim kriterijima, a manipulacije izvorima su, kako je to učinjeno u ovom udžbeniku, nedopustive u školama. Dodao je i kako nije skandalozno što je udžbenik povučen, kako se to pisalo u medijima, već je skandalozno kako su se izvori koristili i interpretirali u udžbeniku.

Janković je potom upitao Nazora za Milku Planinc i zašto je ona sporna u udžbeniku. Nazor je ponovio kritiku koju je iznio već prvog dana. Njena slika nalazi se odmah ispod naslova „Stvaranje Republike Hrvatske“ gdje joj nikako nije mjesto jer je bila dio dogmatskog krila komunističkih struktura i sudjelovala je u gušenju Hrvatskog proljeća, odgovorio je Nazor. Zatim je kritizirao i autorovo korištenje termina „hrvatski lider“ za istaknute hrvatske komunističke dužnosnike. Mnogo je takvih neznanstvenih, manipulativnih i tendencioznih primjera, završio je Nazor sa svojim prvim minutama, a Mihaljević je najavio komentare dr. Snježane Koren s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. Filipa Hameršaka, ravnatelja Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.

Koren je istaknula kako je na portalu Historiografija.hr 17. prosinca 2023. iznijela svoje viđenje povlačenja udžbenika, stavivši naglasak na okolnosti i način na koji je udžbenik izbrisan iz Kataloga. Postupanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, medijska hajka i reakcije pojedinih znanstvenika bili su vrlo problematični, a vrlo šturo mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje nije obrazložilo razloge povlačenja, već je dalo općenite i neargumentirane ocjene, smatra Koren. Spomenula je Nazorovu recenziju za portal Narod.hr koja je učinjena i uz suradnju anonimnih autora, rekavši kako to ne može biti referenca za povlačenje udžbenika. Koren priznaje da udžbenik ima faktografskih i metodičkih grešaka, no ne smatra da su to stvarni razlozi povlačenja, već da je problem kritičarima način na koji će se učenicima interpretirati suvremena hrvatska povijest. Takve debate nisu nikakva novost i traju od početka devedesetih, rekla je Koren i podsjetila na ranije rasprave s početka 2000-ih godina kada se razgovaralo o slici nadbiskupa Stepinca u hrvatskoj povijesti i 1990-im godinama i ratnim zločinima koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske. Profesorica Koren smatra da su tadašnje rasprave, ali i ove današnje o spomenutim temama neproduktivne i vođene na krivi način. Osvrnula se i na Tuđmanov govor o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u izvoru koji je naveden u spornom udžbeniku te kritizirala Nazorovu reakciju na način kako se prezentirao izvor i na pitanja koja su se postavljala učenicima. Koren ne vidi ništa sporno u izvoru niti u pitanjima učenicima o tome koje su se manjine tada mogle osjećati ugroženima spominjanjem NDH. Odbacila je kritike upućene autorima da Stepinca i Domovinski rat djeci prezentiraju i kroz srpske povijesne poglede, a javne debate ocijenila je štetnim zbog njihovih prelijevanja na udžbenike povijesti. Spomenula je i postojanje jednog udžbenika „oficijelnog narativa“ o čemu je govorio dr. Hasanbegović, premda ga Koren nije izričito spomenula, no iz njezinog tona jasno je kako joj se takva ideja nikako ne sviđa. Govoreći o njemačkom iskustvu Koren je predstavila opciju u kojoj bi se sve kontroverzne teme u društvu isto tako prenijele i na udžbenike, pri čemu bi se nastavnicima onemogućilo nametanje jednog narativa, odnosno indoktrinaciju učenika. Koren smatra da sličan pristup treba i Hrvatskoj, a to je naučiti kako učiti i poučavati o kontroverzama, umjesto stalnih besmislenih rasprava o tome kakav treba biti službeni narativ u povijesnim udžbenicima. Na kraju svog komentara pozvala je na smirivanje tenzija, sprečavanje politizacije i urušavanja predmeta povijesti u školama, te dijalog među strukom kako do ovakvih slučajeva više ne bi moglo doći.

Odmah nakon Koren, pušten je komentar dr. Hameršaka koji je započeo s konstatacijom da je njegov govor snimljen prije emisije, 7. siječnja ove godine. Kao i Nazor, rekao je kako povlačenje udžbenika izaziva neugodnost kod svih uključenih u taj proces, ali Ministarstvo ima pravo i odgovornost to učiniti ako udžbenik ne odgovara zadanim pravilima. Pročitao je cijeli udžbenik i zaključio kako on nikada u takvom obliku nije trebao biti odobren. Previše je faktografskih propusta i strukovno nedostatno utemeljenih tumačenja, rekao je Hameršak i dodao kako udžbenik, barem prema njegovom ukusu, ima puno neujednačenosti, odnosno neke manje važne stvari se ističu, dok se o drugima ne kaže ništa. Ostavivši pitanje Domovinskog rata i Alojzija Stepinca po strani jer se o tome već mnogo govorilo u javnosti, Hameršak je rekao kako u udžbeniku ima mnogo spornih dijelova oko kojih bi trebalo biti konsenzusa struke. Naveo je primjer međunarodnih ugovora i razgraničenja nakon Prvog svjetskog rata i razdoblje međuratne Jugoslavije (1918.-1941.). Ponovio je i argument o kojemu je portal Popodnevnik.hr također u više navrata pisao, a to je da odobrenje udžbenika ne znači da je on odličan, bez greške i zaštićen od povlačenja. Hameršak je potom rekao kako proces odobrenja udžbenika treba popraviti, a u narednom vremenu predviđa kako će istu sudbinu doživjeti još udžbenika. U ovom slučaju nema nikakve cenzure, suzbijanja drugačijeg mišljenja niti nametanja „službene istine“, smatra Hameršak i dodaje kako se znanstvene rasprave i prijepori ne mogu koristiti u udžbenicima u kojima bi se onda moglo učenike navoditi na zauzimanje jedne strane, one autora udžbenika. Najavio je vlastitu opsežnu kritiku udžbenika i zahvalio docentu Jankoviću što će to objaviti na portalu Historiografija.hr. Kao i Koren, na kraju je pozvao na dijalog i stručnu argumentaciju kako bi iz ove rasprave moglo izići nešto dobro, pa i mogući popravak udžbenika.

Prvi je riječ uzeo dr. Nazor kako bi mogao odgovoriti na kritiku dr. Koren upućenu njemu i njegovoj reakciji na izvor o Tuđmanovom govoru o NDH kao izrazu težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom. Ponovio je ranije izjave kako je spomenuti izvor u udžbeniku predstavljen manipulativno i netočno. Primjer koji je Koren navela je skandalozan, rekao je Nazor, pojasnivši kako je povijesni izvor u udžbeniku naveden djelomično, a ne cjelovito. Autor izdvaja dvije rečenice i prema njima kreira pitanje učenicima kako bi dobio unaprijed pripremljen zaključak. Kada se iščita cijeli Tuđmanov govor, u njemu ima spomena i ZAVNOH-a i zasluga partizana, što je vrlo važno za kontekst, a nije navedeno u izvoru, rekao je Nazor. Također, dodao je i kako se gotovo na isti način tim govorom manipuliralo na Haaškome sudu od strane srbijanskog pravnog tima.

Docent Janković prvo se osvrnuo na reakciju dr. Nazora i rekao kako se svatko skandalizirao oko nečega u ovoj priči, on oko povlačenja, a Nazor oko pojedinih rečenica. Spomenuti Tuđmanov govor u udžbeniku vidi na drugačiji način od Nazora. Za njega je riječ o izvoru koji se dogodio, i koji je sam po sebi činjenica, i kao takav je sklon interpretacijama i raznim pitanjima. Izrazio je svoje neslaganje s Nazorovom primjedbom kako se autori udžbenika i srbijanski pravni tim na sudu gotovo na isti način koriste Tuđmanovim govorom. Nazor je Jankoviću potom pojasnio kako pitanje učenicima sugerira kako u tom govoru ima elemenata zbog kojih bi se neka nacionalna manjina mogla osjećati ugroženom, umjesto da se postavilo pitanje ima li uopće takvih elemenata. Prva opcija nesumnjivo pokazuje autorovu sugestivnost prema učenicima.

Nazor je ponovio Hameršakovu ocjenu kako su povijesne rasprave rezervirane za akademsku zajednicu, a ne školske učionice. Potom se osvrnuo i na medije, o čemu je i Koren govorila, rekavši kako u njima ima „dežurnih komesara koji su tu za odstrel nepoćudnih kadrova“. Bilo je vrlo uvredljivih i lažnih članaka, rekao je Nazor, želeći time očito napomenuti da medijski napadi i neprimjereni komentari ne dolaze samo iz jednog smjera. Pohvalio je Jankovića, Koren i ostale koji su govorili o sadržaju i sudjelovali u raspravama, dok se u medijima i kod dijela struke govorilo o načelnim stvarima, bez doticanja sadržaja, odnosno merituma stvari. Potom se dotaknuo „Oluje“, Haaga i osporenih tvrdnji tužiteljstva koje su se našle u povučenom udžbeniku, o čemu smo već ranije pisali, a sam Nazor je o tome govorio toliko puta da nema smisla sve ponavljati. Predstavljanje „Oluje“ u udžbeniku je neprimjereno, ali prije svega lažno i neutemeljeno na činjenicama, da ukratko parafraziramo Nazora.

Janković je nastavio razgovor rekavši kako bi se spomenuti izvor mogao koristiti u udžbeniku, ali uz objašnjenja kako su tvrdnje u njemu netočne i odbačene na Haaškom sudu, što bi se moglo otkriti i kroz pitanja učenicima zašto su podatci krivi. Ovdje se Janković očito složio s Nazorom, nesvjesno prihvativši kako su autori doista manipulirali s ovim izvorom. Zatim je predložio kako bi se u udžbenike mogli uvrstiti i istiniti izvori o „tamnim stranama“ operacije „Oluja“, bez dovođenja u pitanje legitimiteta same akcije. Također, spomenuo je i slučaj Zec koji vrijedi spominjati, ali to ne znači da se time baca ljaga na karakter Domovinskog rata.

Nazor se morao osvrnuti na Jankovićeve riječi i postavio mu je pitanje zašto se onda spomenuti izvori nisu prezentirali na takav način, kako je to Janković predstavio. Opet je ponovio kako u udžbeniku mogu biti samo točni podatci, znanstveno utemeljeni i nesporni, a izvori moraju biti pomno odabrani, objašnjeni i lišeni manipulacija. Potom je rekao kako nitko ne negira da je bilo i tamnih strana u ratu i operaciji „Oluja“. Zatim, Jankovića i njegovog kolegu Sergeja Filipovića zamolio je da ne tumače njegove misli i pozadinu njegovog pisanju o slučaju Zec na pogrešan način. Nazor je postavio pitanje zašto se samo jedna obitelj (Zec) našla u udžbeniku povijesti, što je namjerno krivo interpretirano i iskorišteno za medijske napade na njega i njegove kolege, pa i sami Centar za Domovinski rat. Podsjećamo, spomenutu instituciju određeni zagovornici povučenog udžbenika, unutar struke, medija i civilnog sektora, smatraju nekakvom „desnom“ i „HDZ-ovskom“ institucijom koja „njeguje nacionalne mitove“, da se poslužimo izjavom boga jugoslavenske istoriografije Tvrtka Jakovine, kojom nas je počastio za obljetnicu „Oluje“ 2023. godine u „Jutarnjem listu“.

Nazor je Jankoviću i slušateljima rekao i kako se Hrvatska od svih država na prostoru Jugoslavije najviše i najdublje suočila s tamnim stranama svoje povijesti, uputivši i kritiku onima koji bi nas danas suočavali s prošlošću, a u prijašnjem sistemu nisu se usudili postavljati nikakva pitanja. Janković je raspravu potom okrenuo u smjeru kako se autorima udžbenika trebala dati mogućnost popravka spornih dijelova, te se osvrnuo na komentar Snježane Koren i njezinih stavova o kontroverzama u povijesnim udžbenicima, s čime se naravno složio. Za Hameršakov komentar rekao je kako ima neslaganja, ali se slaže s njegovom ocjenom kako udžbenik treba popraviti ako je to moguće, te poboljšati način recenziranja samih udžbenika.

Voditelj Mihaljević postavio je pitanje je li recenzentski postupak trebao osigurati kvalitetu udžbenika. Nazor je odgovorio kako je trebao, ali nije to učinio. Ponovio je svoj prijedlog kako bi svako razdoblje povijesti unutar udžbenika trebali recenzirati najmanje dvojica specijalista za određenu povijesnu epohu. Potom se vratio na slučaj Zec i uputio kritiku Jankoviću i njegovim kolegama koji su se usprotivili povlačenju udžbenika i kritizirali Nazorovu recenziju u kojoj je postavljeno pitanje zašto se u udžbeniku ističe „samo“ Aleksandra Zec. Ovdje je Nazor napomenuo kako su mu kritičari tendenciozno odgovarali zanemarujući ključnu riječ – „samo“. Zatim se vratio na komentar Snježane Koren o kontroverzama i postavio pitanje što je to kontroverza? Može li kontroverza biti komunistička presuda kardinalu Stepincu? Ponovio je i navođenje autora udžbenika kako Stepinac nije rehabilitiran ukidanjem presude 2016. godine od strane Županijskog suda u Zagrebu. Također je primijetio kako su autori izostavili činjenicu da je Stepinac blaženik Katoličke crkve. Ovdje je podsjetio Jankovića i slušatelje kako je povijest ne samo obrazovni, već i odgojni proces.

Nazor se osvrnuo i na pitanje Bosne i Hercegovine koje je u udžbeniku vrlo kratko i nejasno postavljeno. Izostavljena je činjenica da su Hrvati i muslimani na referendumu glasali za neovisnost BiH, već je samo rečeno kako su „građani“ izglasali neovisnost. Autori udžbenika ne objašnjavaju učenicima ulogu Hrvata u Bosni i Hercegovini i doprinos Republike Hrvatske njenoj obrani i oslobađanju, što je i propisano kurikulom. Napomenuo je i važnost isticanja jedinstvenog ratišta koje obuhvaća i Hrvatsku i BiH. Mnogo je takvih primjera koji nedostaju u ovom odgojnom, ali i obrazovnom procesu, završio je Nazor.

Janković se prvo osvrnuo na Stepinca i rekao kako još postoje historiografski prijepori oko tog zagrebačkog nadbiskupa, na što mu je Nazor brzo odgovorio pitanjem o kojim je to prijeporima riječ, na što je Janković nastavio govoriti spominjući aktivnosti pape Franje po tom pitanju, kada je odgovore tražio i u srbijanskim pravoslavnim i povijesnim krugovima. Nakon što je ustanovio da je Stepinac i dalje otvoreno historiografsko pitanje, Janković se vratio na BiH i postavio pitanje zašto se u udžbenicima povijesti ne bi nalazila presuda hrvatskoj šestorci u Haagu, uz pojašnjenje presude, je li ona pravedna ili nije, što je sporno itd. Janković je ponovio tezu kako bi autori udžbenika trebali imati pravo kritički pisati o povijesnim kontroverzama. Potom je prepustio riječ Nazoru kako bi mu mogao replicirati. Prvo, rekao je kako postoji i jedan papa koji je Stepinca beatificirao, time srušivši Jankovićev argument o papi Franji u samo jednoj rečenici. Što se tiče presude hrvatskoj šestorci u vezi s ratom u BiH, Nazor kaže kako je ona činjenica koja se dogodila, no bez Hrvatske i Hrvata ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Hrvatska je BiH obranila, priznala i potom oslobodila u akcijama tijekom 1994. i 1995. godine. Zločina je bilo, no teza o podijeli BiH i zločinačkom poduhvatu jednostavno ne odgovara povijesnim činjenicama, završio je Nazor, a potom je i završila emisija Mihaljevićevom odjavom.

Za kraj, ukratko ćemo analizirati stajališta Jankovića i Koren s jedne strane, te Nazora i Hameršaka s druge strane. Tim Janković-Koren pitanje udžbenika i njegovog sadržaja promatra kroz prizmu znanstvenih rasprava i različitih povijesnih interpretacija, što je sasvim legitimno i poželjno na znanstvenim skupovima i u raspravama u znanstvenim radovima i časopisima. Međutim, djeca nisu studenti, magistri i doktori povijesti, podložni su manipulacijama i sugestijama nastavnika i autora udžbenika. Upravo zato i postoji kurikul povijesti kako bi se spriječio kaos u udžbenicima i proizvoljna tumačenja povijesnih događaja, odnosno iskrivljavanje ili zanemarivanje određenih povijesnih procesa. Tim Hameršak-Nazor prepoznaje pravo Ministarstva i države da propisuje što će se i kako prezentirati učenicima na nastavi povijesti jer, kako je Nazor istaknuo, škola je ujedno i obrazovna i odgojna institucija. Povijest je ne samo humanistički predmet koji obrađuje svjetsku i nacionalnu povijest, već i identitetski predmet kroz koji bi djeca trebala primiti određene vrijednosti koje povezuju cjelokupan narod. To ne znači da se Nazor i Hameršak plaše znanstvenih spoznaja iz povijesti, upravo suprotno, u udžbenicima bi trebale biti samo utemeljene povijesne činjenice i pomno odabrani povijesni izvori koji su adekvatno objašnjeni i prezentirani učenicima. A to proizlazi iz povijesnih istraživanja. Nadalje, Janković i Koren pogrešno shvaćaju slobodu i autonomiju nastavnika povijesti i autora udžbenika koje nisu neograničene. Ministarstvo i kurikul povijesti moraju tu slobodu ograničiti jasno postavljenim granicama koje ne postoje kako bi zabranjivale, već kako bi osigurale kvalitetan okvir za uspješno provođenje ciljeva nastave povijesti.

U ovoj raspravi čini se kako se konačno postigao konsenzus da je udžbenik prepun faktografskih pogrešaka i da u najmanju ruku zahtijeva ozbiljne dorade, što sami autori izbjegavaju priznati pozivajući se na tajanstvenu tročlanu komisiju recenzenata koja im je dala odličnu ocjenu bez ikakvih primjedaba. Janković se u nekoliko navrata čak i složio s Nazorom kako su neki izvori djelomični i nedovoljno objašnjeni. Koren također ne odbacuje kritike u vezi sa sadržajem, već je njezina reakcija na povlačenje udžbenika primarno usmjerena na brzinu odluke Ministarstva i nemogućnost popravka udžbenika, ako je on uopće i moguć s obzirom na količinu grešaka, spornih dijelova i povijesnih izvora koji su popraćeni sugestivnim pitanjima. Nadalje, Koren je sporno i takozvano nametanje zadanih interpretacija i službenih tumačenja povijesnih procesa, o čemu smo već ranije pisali.

Hameršak je najavio svoju opsežnu analizu udžbenika kojeg je cijelog iščitao i zaključio da nikada nije niti trebao biti odobren. Time se pridružio brojnim povjesničarima koji su već iznijeli takvu ocjenu utemeljenu na pažljivom čitanju sadržaja koji otkriva duboko nepoznavanje faktografije i povijesnih procesa od strane autora. Je li Hameršak „državni cenzor“ i nameće li nacionalnu pedagogiju, kako je Janković ocijenio Nazorove kritike prije mjesec dana kada je sporni udžbenik ušao u fokus javnosti preko portala Narod.hr?

Za razliku od dosadašnjih rasprava i jednosmjernih konstrukcija u velikim medijima koji su naklonjeni autorima spornog udžbenika, a koje su usmjerene na ideološku i političku komponentnu, izmišljenu ili prenaglašenu, onih povjesničara koji su kritizirali udžbenik, ova emisija je imala naglasak na meritumu stvari – sadržaju udžbenika, izvorima i načinima kako bi udžbenici trebali biti koncipirani. Ovdje bismo dodali i još jednu temu za razgovor koja se nije ponudila u raspravi na Hrvatskom radiju, a to je kompetentnost autora udžbenika povijesti. Može li udžbenik pisati netko tko nema podulji staž u struci, doktorat ili niz znanstvenih radova iz razdoblja povijesti o kojemu je riječ u udžbeniku? Nemoguće je ne primijetiti kako je jedan od autora, Nikica Torbica, neiskusan u nastavi, mlad i aktivniji u civilnim udrugama nego li u vlastitoj struci. Za upisati fakultet morate imati dobre ocjene i položiti prijemni ispit, za diplomirati morate položiti sve ispite i napisati diplomski rad, za doktorirati također morate ispuniti određene uvjete, a što je uvjet za pisanje udžbenika povijesti, osim završenog fakulteta?

Do ovog slučaja ne bi ni došlo da su odgovorni u Ministarstvu radili svoj posao i odbacili udžbenik kao nepopravljiv, ali tajnim recenzentima očito nije bilo toliko stalo do kvalitete posla koliko do nagrade za (ne)obavljen posao. Ovdje se ponovno pridružujemo autorima udžbenika u zahtjevu upućenom ministru da objavi imena recenzenata čija je tajnovitost odavno trebala prestati važiti. Pozitivna strana ovog propusta iz Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje koji je omogućio povučenom udžbeniku da ugleda svjetlo dana jest to što je šira javnost sada upoznata s vrijednostima, te političkim i ideološkim stavovima ljudi koji nam žele pisati povijest.