U Pupovčevim „Novostima“ pisali o nekakvom doprinosu SDSS-a mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja

Završetkom rata u Hrvatskoj 1995., nakon briljantnih operacija Hrvatske vojske i policije u zapadnoj Slavoniji („Bljesak“) i na području Banovine, Korduna, Like i sjeverne Dalmacije („Oluja“), pod srpskom okupacijom ostao je krajnji istok Hrvatske – Baranja, istočna Slavonija i zapadni Srijem, te grad Vukovar kao simbol hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji 1991. godine. U rujnu i listopadu Hrvatska vojska je u Bosni i Hercegovini razbijala vojsku Republike Srpske, te ozbiljno zaprijetila padom Banja Luke u posljednjoj operaciji Domovinskog rata pod nazivom „Južni potez“. U svega tri mjeseca, od „Oluje“ do „Južnog poteza“ HV je demonstrirao silu ne samo pred srpskim agresorom, već i pred svijetom koji je Hrvatsku prepoznao kao čimbenika koji će natjerati Srbe i Miloševića za pregovarački stol. Nakon oslobođenja Knina, 26. kolovoza 1995. „Vlakom slobode“ u Split je stigao predsjednik Tuđman i održao govor na splitskoj rivi. Na kraju je razdragano mnoštvo upitao: Što mi preostaje još da vam obećam?“. Bilo je potrebno svega par sekundi da se tisuće Hrvata sjeti Vukovara koji je tada još uvijek bio razrušen i pod srpskom zastavom. Masa je počela uzvikivati „Vukovar, Vukovar!“, što je Srbima u istočnoj Slavoniji zasigurno bio prizor od kojeg im se ledila krv u žilama. Ne treba posebno napominjati da su hrvatske snage na pravcu prema Vukovaru itekako bile motivirane završiti rat u Hrvatskoj ulaskom u grad simbol hrvatskog otpora. Međutim, svjesni hrvatske snage, ali i pod pritiskom međunarodne zajednice, Srbi su se odlučili predati bez borbe. Kako bi izgledao njihov otpor desecima tisuća motiviranih hrvatskih vojnika koji bi krenuli na Vukovar i istok Hrvatske, nećemo nikada saznati, no poučeni iskustvom iz operacija koje su se dogodile, „bežanija“ nakon prvog vatrenog kontakta bila bi sastavnim dijelom srpske vojne taktike.

Pupovčeve „Novosti“ financirane novcem iz hrvatskog državnog proračuna prenijele su komentar Dragane Jeckov (SDSS) o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. Novinarka Anja Kožul članak je naslovila: „Doprinos Srba se ne spominje“, a odmah na početku istaknula je riječi ugrožene Srpkinje: „Iako je proglašena jednom od najuspješnijih mirovnih misija, danas se u medijima Mirovna integracija tek sporadično spominje dok se doprinos pripadnika srpske zajednice ne spominje ni u tragovima“. Dragana smatra da bi se trebalo govoriti o „zajedničkoj ideji uspostavljanja trajnog mira“, kada se prisjećamo mirne reintegracije. Tko je nositelj te ideje i kako ju je i kada razradio, Dragana nije otkrila. Možemo pretpostaviti da je misteriozni Srbin, ideolog mira i reintegracije Podunavlja u hrvatski ustavnopravni poredak, bio inspiriran 4. i 7. gardijskom brigadom pred Banja Lukom, te 3. i 5. u pripravnosti u istočnoj Slavoniji. Nadalje, Dragana spominje Erdutski sporazum od 12. studenog 1995., rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a od 15. siječnja 1996. kojom je uspostavljena misija UNTAES-a (United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western Sirmium), te Pismo namjere Vlade Republike Hrvatske od 13. siječnja 1997. kojim je hrvatskim Srbima na privremeno okupiranom području obećana sloboda, mir, ljudska i građanska prava, kulturna autonomija i ostala prava. U svemu tome Dragana vidi veliku ulogu SDSS-a čiji su članovi bili vrlo angažirani u provedbi misije UN-a, zajedno sa svojim hrvatskim kolegama. Zašto nitko tada, pa ni sada nije prepoznao miroljubivu politiku njezine i Pupovčeve stranke, pita se Dragana čije riječi prenosi portal „Novosti“, epicentar mržnje prema svemu hrvatskom, počevši od Domovinskog rata, hrvatskih branitelja i samog postojanje slobodne i neovisne hrvatske države.

Novinarka Anja koja je prenijela uplakanu Draganu članak završava ovako: „Zaključila je da je u ono doba bilo razumnih i hrabrih ljudi, vođenih razumnim civilizacijskim vrijednostima trajnog mira koji su na svojim leđima iznijeli sav teret procesa Mirne reintegracije“. Govori li Dragana o hrvatskim braniteljima? Ako da, onda je u potpunosti u pravu. Razumni i hrabri ljudi, vođeni razumnim civilizacijskim vrijednostima trajnog mira na svojim su leđima iznijeli bitke koje su dovele do toga da su se pobunjeni Srbi s područja okupiranog Podunavlja u svega par mjeseci pretvorili u missice posvećene trajnom miru. Misli li Dragana i na hrvatsko vodstvo koje je izabralo mirnu opciju, umjesto vojne operacije? Je li ovo i svojevrsna zahvala predsjedniku Tuđmanu što nije izdao zapovijed za još jedan ranojutarnji pokret HV-a? Naravno, svaki spomen uzroka i događanja koji su prethodili mirnoj reintegraciji su izostali, ograda od velikosrpske politike ne postoji, a naglasak je na srpskom doprinosu miru, točnije SDSS-ovom. Mirnu reintegraciju Jeckov prepoznaje i kao jednu od najuspješnijih mirovnih misija UN-a, po njoj, zaslugom mirotvorne politike SDSS-a, a po nama, zaslugom „Oluje“ i onih koji su u Osijeku, Vinkovcima, Nuštru i Županji čekali Tuđmanovu zapovijed koja nikad nije došla.

Svake godine kada se obilježava mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja možemo čuti govore o uspješnosti misije UN-a i pobjedi mira nad ratom. Međutim, gotovo uvijek izostaju uzroci mirne reintegracije, a to su hrvatske vojne operacije. Zvuči paradoksalno, no hrvatsko oružje vratilo je i okupirani istok Hrvatske. Mirovna reintegracija Srbima je bio ultimatum koji nisu smjeli odbiti, odnosno mogli su pokušati, ali tada bi snosili iste posljedice kao i oni koji su pet godina stolovali u Kninu. Želi li Dragana da Hrvati prepoznaju SDSS kao iskrenog partnera mira i izgradnje dobrih odnosa između dva naroda, prvi korak bio bi otkrivanje sudbine nestalih i upiranje prstom u jame gdje su bačeni ubijeni kako bi ih se moglo dostojno sahraniti. Na području Vukovara i okolice traga se za stotinama nestalih i javna je tajna da lokalni Srbi znaju za gotovo sve koji su ubijeni nakon okupacije i gdje su im tijela bačena. Svaki istaknuti SDSS-ovac koji jeca i uplakan govori pred kamerama o miru i nenasilju neka otkrije barem jednu sudbinu ubijenog branitelja ili civila. Tada ćemo spominjati doprinos Srba u izgradnji mira na području Podunavlja. Na kraju, treba reći: „Uostalom, smatram da „Novostima“ treba ukinuti financiranje iz hrvatskog proračuna“.