Uznemirena ljevica ne može vjerovati da se Crkvi dopušta slobodno govoriti u demokraciji

Kao i pred svake izbore, tako i pred ove, Hrvatska biskupska konferencija, odnosno Crkva s velikim C izlazi sa smjernicama za katoličke vjernike na što treba obratiti pozornost prilikom glasanja na izborima. Svaki katolik pred Bogom i pred ljudima dužan je poštivati Božje zapovijedi i nauk Katoličke crkve. Ništa neobično i ništa novo, ali posebno ove godine i za ove izbore ljevica je šokirana i s nevjericom gleda na obraćanje biskupa svojim vjernicima. Prvo i najvažnije, istovremeno i ono što kritičari Crkve izbjegavaju priznati, biskupi nikada ne govore svim katoličkim vjernicima za koju stranku i kojeg čovjeka glasati, niti za koju opciju – lijevu ili desnu. To što je ljevica sklonija abortusu, ne vrednuje i ne prihvaća brak kao zajednicu jednog muškarca i jedne žene, redefinira obitelj i u većini odbacuje vjeru kao dio nekakve nazadne kulture, nije problem Crkve, već ljevice. S jedne strane, ljevica ne želi da Crkva javno govori o bilo čemu vezanim za opće dobro, što je i definicija politike (!), a s druge strane osjećaju se izdano ako Crkva sugerira vjernicima da ne glasuju za stranke koje njeguju komunističku baštinu, promoviraju pobačaj i žele uništiti brak, odnosno redefinirati ga, što je pak isto što i uništiti ga.

Drugo, Crkva ima slobodu i prije svega obvezu obraćati se svojim vjernicima i biti im putokaz u životu, isto kao što se i Peđa Grbin na stranačkom skupu obraća svojim članovima Partije. Ne postoji nikakav zakon koji bi zabranio biskupu da kaže svojim podređenima da ne glasuju, primjerice za Možemo!, stranku čiji bi najveći potez, i što je još gore najdraži, bio uvrštavanje usmrćivanja nerođene djece u Ustav. Uostalom, što se ljevica toliko skandalizira oko poruka Crkve kada na glasove vjernika ionako ne računaju? Protestiraju li članovi Radničke fronte protiv Ivana Penave ili Nine Raspudića kada se na stranačkim skupovima obraćaju svojim članovima i simpatizerima?

Nevjerojatno je čitati i gledati političare s ljevice kako se zgražaju nad sasvim legitimnom, zakonitom i iznad svega moralnom porukom hrvatskih biskupa društvu i vjernicima. Na društvenoj mreži X posebno su se istaknuli vrsni teolozi i ljudi s velikim ugledom u narodu: Bojan Glavašević, Dalija Orešković i Anka Mrak Taritaš. Prvi se oglasio Bojan koji je bez ikakve sumnje zaključio da Crkva navija za HDZ i da joj je stalo samo do državnog novca, a nikako do svog stada. Klasičan pristup jednog nevjernika lijeve političke orijentacije – on zna što je Crkva, koje je njezino poslanje, što trenutačno krivo radi, što bi trebala reći i koji su njezini skriveni motivi. Sličnu izjavu dala je i teologinja Dalija Orešković koja je također Crkvu optužila da je „HDZ-ova“ i da „skrbi o opstanku HDZ-a na vlasti, a ne o vjeri i narodu“. To je sušta suprotnost onoga što bi Crkva trebala biti, opet s visoka i bolje od čitave biskupske konferencije razumije tko drugi nego – Dalija Orešković, naučiteljica Crkve! Katolička crkva nije crkva Boga i Krista, kaže Dalija, zato što biskupi nisu stali uz takozvane „Rijeke pravde“ koje sa sobom nose kulturu smrti, obezvređivanje braka i obitelji, te moderne zablude o naravi čovjeka, moralu i općeljudskim vrijednostima.

I na kraju, najviše političke i svekolike mudrosti stiglo je od Anke Mrak Taritaš, potrošene političarke apsolutno nevažne narodu, te predsjednice marginalne stranke koja samostalno ne prelazi izborni prag. Plenković iz proračuna financira Crkvu kojoj je stalo samo do novaca. Ako Anka tako kaže, tko smo mi da joj ne vjerujemo i da u potpunosti ne prihvatimo jednu tako jednostavnu i nadasve plitku ocjenu Crkve sa društvene mreže? Za Anku ne postoji povijest, ne postoji 1945. godina, ne postoji povijesna, društvena, kulturna i svaka druga uloga Crkve u hrvatskom narodu od srednjeg vijeka do 4. travnja 2024. godine, i nadalje. Anka ne voli Crkvu i to bi trebala biti polazišna točka za sve što Crkva čini u pogledu javnog života te interesa države i pojedinca.

Sličnih i manje ili više oštrijih komentara od strane simpatizera ljevice na društvenim mrežama bilo je mnogo, a većina njih bila je o propasti demokracije, povredi svete sekularne države i apsolutno neprihvatljivog bilo kakvog javnog istupanja Crkve oko bilo čega čime se bave političari. Sumrak demokracije je česta sintagma koja se koristi kada jedan biskup kaže vjernicima da ne glasuju za ljude čiji su stavovi dijametralno suprotni s naukom Crkve. Dakle, smiju Peđa, Andrej, Katarina, Sandra, Dalija, Anka i Nino, ali nikako biskup progovoriti o važnim pitanjima morala i vrijednosti. Najzanimljivije je to što se ljevica čudi uopće drskosti Crkve da progovara o svom poslanju i nauku svome vlastitome narodu. Zamislite da vam susjed pozvoni na vrata i kaže kako je čuo da vlastitom djetetu objašnjavate neka životna pitanja s kojima se on ne slaže, te zahtijeva od vas da prestanete odgajati svoje dijete i da to prepustite njemu. Zatim, ono što je zbilja zabrinjavajuće jest iščuđavanje ljevice na pomisao da je Crkvi dopušteno slobodno govoriti u demokratskom društvu. A tko bi joj to točno trebao zabraniti? Ustavni sud? Dalija Orešković ili Anka Mrak Taritaš? Politolog Branko Caratan u HRT-ovoj emisiji „Otvoreno“ pozvao je Crkvu da u sekularnoj državi bude „oprezna“ kada nešto govori vezano uz izbore, kao da je rečeno nešto novo, skandalozno i protuzakonito. U suštini, ljevica ne želi samo političku i gospodarsku moć, Anka, Bojan i Dalija željeli bi nam biti i otac i majka i crkva. Ono što je za njih moralno, ispravno i apsolutno ne smije se dovoditi u pitanje zato što su oni sekularisti, a to jedina dozvoljena vjera u modernom vremenu u kojem živimo. Moral može biti ono što kaže Bojan, ali nedopustivo je prihvatiti bilo koji stav Crkve oko bilo čega. Sve što vam za vaš duhovni rast i ispravno prosuđivanje treba su Rijeke pravde.