Vlado Vurušić iz „Jutarnjeg lista“ brani Hajdarovićev povučeni udžbenik od "radikalnih desničara"

Sastali se trojica autora prije nekoliko godina i odlučili napisati udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije. Jedan od njih je najbolji slavonski profesor povijesti Vedran Ristić, drugi je jokićevac Miljenko Hajdarović, čakovečki profesor koji u sebi nosi žarku želju djeci prezentirati homoseksualne slikovnice, i na kraju, prof. Nikica Torbica, mladi nastavnik povijesti sa skromnim iskustvom u školi i bez radova iz povijesti 20. st., ali aktivan u civilnim udrugama i upoznat s LGBTIQ+ problematikom. Također, Torbica, najnestručniji u ekipi, Ristiću je dodijelio status najboljeg profesora povijesti u Slavoniji.

I tako, napišu oni udžbenik, recenzije nakladničke kuće odobre udžbenik te se on pošalje na Ministarstvo. Tamo, trojica recenzenata također odobre udžbenik i on uđe u upotrebu u srednje škole. Koju godinu kasnije, sadržaj udžbenika pogledaju novinari koji potom struku zatraže za mišljenje, te se uputi pitanje Ministarstvu kako je tako loš udžbenik mogao proći recenzije. Jedan od recenzenata se branio kako nije imao dovoljno vremena proučiti cijeli udžbenik, odnosno nije rekao kako je udžbenik stručan i zadovoljava kriterije.

Što je glavno pitanje ovdje? Hajdarović u sprezi s medijima i celebrity profesorima s Filozofskog fakulteta tvrdi kako udžbenik nije trebao biti povučen zato što je već odobren i to je teza koju guraju novinari i njihovi istomišljenici. Pravo je pitanje kako je uopće moguće da je odobren? Kako se mogao dogoditi takav propust? Jedan je to od primjera spinova u medijskom prostoru, a drugi i najveći od njih je spin koji govori kako radikalna desnica predvođena dr. Željkom Markić želi zatirati povijesnu znanost i nametati „službene državne istine“. Na temelju tog lažnog i promašenog narativa, novinar „Jutarnjeg lista“ Vlado Vurušić napisao je članak pod naslovom: „Zašto HDZ pušta Željki Markić hrvatsku povijest?“

Vurušić započinje vrlo žustro, udarom na HDZ i ministra Radovana Fuchsa koji su pokleknuli pred snažnim utjecajem dr. Markić za koju svi znamo da u sjeni kroji hrvatsku politiku već deset godina. Zbog nje je i Šeks otišao u mirovinu. Toliko je moćna da je Fuchs „vrlo promptno“ na njezin zahtjev izbrisao sporni udžbenik. Treba reći da je trebao biti i promptnije izbrisan jer je svaki laik u tom udžbeniku u svega pola sata mogao naći desetke faktografskih grešaka, manipulacija i krivih interpretacija koje učenike navode na pogrešne zaključke. Novinar „Jutarnjeg“ ne vidi nikakav stručan problem, za njega je sve urota radikalno desnih konzervativnih krugova koje podupire HDZ. Tako ih snažno podupire da im instalira Milorada Pupovca u vlast u svakom mandatu, opstruira im referendume, uvodi Istanbulsku konvenciju i tako dalje. Nastavlja Vurušić, Markić „gazi“ po hrvatskoj povijesti, predvodeći hajku „nesmiljenom žestinom“. Toliko bi voljeli vidjeti primjere gdje su to kritičari udžbenika pogriješili, no nikako da nam ih suprotna strana prezentira. Najsnažniji argument, ako se to može nazvati argumentom, jest prozivanje druge strane za „zabranu knjiga“ i zatiranje „kritičke misli“. Zatim, treba reći i da dr. Markić nema namjeru pisati udžbenik povijesti. Njezin portal otkrio je priču i predao ju struci i Ministarstvu koje je ponovno ocijenilo udžbenik, ovog puta očito detaljno i stručno, te ga je povuklo.

Suprotnu stranu Vurušić uspoređuje s Putinom, Orbanom i Vučićem, govori o hajci na „ultradesnim portalima“ i pisanju popisa „nepodobnih povjesničara“. Ova izjava na tragu je one Hajdarovićeve o pripremanju lomača. Umjesto da riječi i misle troše na izmišljene narative o vještičjim progonima, zašto se nitko od novinara i povjesničara koji brane udžbenik ne uhvate pobijanja argumenata suprotne strane? Pokušao je to samo docent Branimir Janković koji nije uspio ništa osporiti, već je samo na profinjeniji način gurao jedno te istu tezu o „zabrani“ udžbenika. Vučić, Crkva, Markić, radikalni desničari, ustaše i HDZ nisu argumenti. Kada bi portal Narod.hr i Željka Markić ukazali na udžbenik iz matematike koji ima 50% krivih rješenja zadataka, bi li to bio napad na slobodu misli i izražavanja matematičara? Bi li taj udžbenik bio povučen ili zabranjen?

Nadalje, Vurušić kaže kako se sumnja u „hrvatstvo“ autora udžbenika, umjesto da se gleda njihovu stručnost. O čemu se pisalo ovih dana na „ultradesnim“ portalima? O čemu su govorili dr. Nazor, dr. Hasanbegović i ostali povjesničari? O stručnosti, Vlado! To je uvijek bio meritum stvari oko ove teme. Ponekad se pitamo vjeruju li zbilja na ljevici u svoje izgovorene riječi ili ih svjesno izgovaraju u cilju ostvarenja svojih ideoloških ciljeva?

Zašto se povukao udžbenik koji je bio u upotrebi, pita se Vurušić, gradeći svoju kulu od karata u ovom promašenom i ideološkom članku. Treba li bilo kome u Hrvatskoj, pa i u svijetu, objašnjavati da birokracija i procedure u državnim službama nisu savršene i nepogrešive? Ljevici sve treba crtati ili objašnjavati kao petogodišnjem djetetu, pa ćemo i mi tako. Primjerice, Vlado, ako proizvođač automobila pusti u prodaju novi model nakon proizvodnje, i tijekom određenog vremena pokaže se greška koja bitno utječe na rad motora ili sigurnost vozača, tada će proizvođač povući taj automobil. Bez obzira što je ranije u tvornici prošao testiranja i provjere. Nitko neće reći da tvornička greška ne postoji zato što je automobil prošao inicijalni test.

Dolazimo i do spominjanja talibana, tako je, struka i novinari koji su ukazali na katastrofalno loš udžbenik dio su jedne katolibansko-talibanske mreže u Hrvatskoj koja nas vuče u srednji vijek. To je neoborivi argument za spas ovog udžbenika, ne znamo zašto se čeka i s njime ne ode u Ministarstvo kako bi maturanti i dalje mogli učiti o Stepinčevoj upitnoj moralnosti i barbarskoj hrvatskoj vojsci u „Oluji“ koja je samo palila, protjerivala i ubijala civile. Kaže Vurušić kako „desna“ strana želi nametnuti svoje tumačenje povijesti, bez obzira na činjenice. Opet, po tko zna koji put, hoće li nam „lijeva“ strana pokazati svoje činjenice i osporiti tvrdnje „desne“ struke? Vurušić neće, ne znamo zašto. Mogao je barem jedan primjer navesti, ali tada u članak ne bi stali Vučić, Orban, Putin, desničari, talibani, komunjare, domoljubi i Jugoslaveni.

Na udaru se našao i dr. Hasanbegović jer je predložio jedan udžbenik povijesti koji će napisati struka, a roditelji neće morati kupovati nove udžbenike svake godine. Time bi se riješio i problem lobiranja kod nastavnika te se ne bi moglo dogoditi da udžbenik piše bilo tko, kao recimo Torbica. Ljevica u tome vidi jednoumlje i zatiranje „pluralizma“, jer kako ćemo onda imati lijeve, centrističke i desne udžbenike povijesti? Odnosno „povijesni pluralizam“ u kojemu Stepinac u jednom udžbeniku može biti upitna ličnost, na rubu zločinaštva, a u drugom, onom radikalno desnom, velikan hrvatske povijesti koji se suprotstavio svim totalitarnim režimima i dokazano branio hrvatski narod od nepravdi i progona. I ne samo hrvatski narod. Kaže Vurušić, Hasanbegović je i revizionist! Nema veće etikete za povjesničara nego kada ga se proglasi revizionistom, ili pohvale, ovisi kako gledate. Ako Tvrtko, Hrco i Ivo kažu da ste revizionist, a pridruži im se i Vlado, uzmite to kao pohvalu i ponosno ju nosite. Jer, bez revizije nema znanosti, pa niti povijesti. Povijesna istina će izdržati sve pokušaje zatiranja i krivih interpretacija, jer je utemeljena na dokazima. Bilo da ona dolazi od Zlatka Hasanbegovića ili Tvrtka Jakovine.

Vlado se pita i hoćemo li imati „povijesnu policiju“ koju će voditi Željka i Zlatko. Spominje i Orwella, te se ponovno vraća na Vučića. Kakav je to genijalan slijed misli oko stručnih kritika i primjedbi na sadržaj udžbenika povijesti. Prošli smo tri četvrtine Vladinog stručnog komentara i još nismo naišli niti na jedan argument zbog kojeg bi se dr. Nazor posramio i već sutra podnio ostavku na mjestu ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Uspio ga je samo prozvati da je bio „šef komunističke omladine“ na Filozofskom fakultetu, ali se ogradio i rekao kako to neki „kažu“. Nazor je i suautor jednog udžbenika povijesti i stoga je u sukobu interesa, jedan je od površnih argumenata Hajdarovićevih odvjetnika. Nazor ni u kom trenutku nije spominjao niti reklamirao svoj udžbenik. Sav njegov angažman oko ove priče bilo je ukazivanje na faktografske pogreške i manipulacije povijesnim izvorima u spornom udžbeniku. Uostalom, kada ti konkurencija napravi šlampav i loš proizvod, ne možeš ti biti kriv i u sukobu interesa ako tržište uzme tvoj proizvod. Možete li zamjeriti nekome tko između Mercedesa i Zastave izabere Mercedes?

Kako Vlado završava svoj članak koji je Hajdarović ocijenio: „Zgodno pogađanje u sridu u današnjem Jutarnjem listu“? Zabrinut je za nastavnike povijesti koji strepe od Željke Markić i Ante Nazora koji će im prišiti „jugoslavenstvo“ ako izaberu „pogrešan“ udžbenik. Možemo samo ovako odgovoriti na Hajdarovićevu ocjenu Vurušićeve obrane: „Vlado je pao s konja prije nego što je uopće i pokušao pogoditi sridu“.