Vlč. Krunoslav Kolar povodom oskvrnuća u Međugorju upozorava da taj čin sam po sebi nije dokaz ukazanja

Velečasni Krunoslav Kolar, svećenik Zagrebačke nadbiskupije i upravitelj Župe Rođenja Isusova u Zagrebu na Kajzerici, na Facebooku se osvrnuo na čin vandalizma u Međugorju, odnosno oskvrnuće kipa Blažene Djevice Marije te paljenje vanjskog oltarnog prostora, ali i okolnosti cijelog slučaja. Ovaj događaj vlč. Kolar je iskoristio kako bi objasnio status Međugorja i poučio vjernike što od njih očekuju Crkva i Krist, ali i Blažena Djevica Marija.

Dodajmo i kako je na Gospinom kipu na Brdu ukazanja ispisano "Đavo u suknji", a na transparentu koji je izvješen u blizini pisalo je: "Međugorje je obmana", "Gospa=đavao" i “Samo Isus”. Na drugom transparentu na poljskom jeziku su nabrojana imena vidjelica s porukom: “Kao da su nam ti prevaranti pružali dokaze".

Objavu vlč. Kolara, koju je naslovio "A što bi Marija rekla na sve to?", prenosimo u cijelosti.

Portal Bitno.net objavio blasfemičan prikaz Blagovijesti: Marija je trudna 'za ozbač'

Vlč. Kolar:  'Snebivamo se nad oskvrnjenim kipovima i crkvama, ali smo postali ravnodušni na oskvrnuća čovjeka'

 „Oskvrnuće koje se dogodilo u Međugorju žalosni je čin koji govori o tome da nekome smeta ono što ima veze s Bogom. Prije svega ovdje mislim na oskvrnuće oltarnog prostora, mjesta prinošenja euharistijske žrtve. A kada to nekima nije smetalo ono što ima veze s jedinim Bogom? Ništa novo pod suncem! A nije nova pod suncem ni revnost mnogih komentatora na društvenim mrežama koji bi počinitelja uzeli u svoje ruke i presudili po svome zakonu. Navodni krivac je uhvaćen. Ima komentara koji su u evanđeoskom duhu gdje se moli za počinitelja, a takve su komentari očito pisali učenici Isusa Krista. Ali ima i onih koji bi odgovarali duhu nekih fanatičnih religija. Ako se doista radi o vjernicima, onda je to žalosnije od oskvrnuća kipova i paljenja oltara. Jer ako vjernik s takvim stavom srca dolazi na svetu pričest, zar ne čini svetogrđe kad mu srce ispunja mržnja i želja za osvetom, a on prima Isusa Krista?

Strašno je to što se dogodilo s oltarnim prostorom crkve na otvorenom, ali je još strašnije kad netko svjestan toga da živi u smrtnom grijehu ide na pričest. Strašno je oskvrnuće kipa, ali je još strašnije bogohuljenje nad tijelom i imenom Kristovim. Strašno je što je učinjeno kipovima koji mogu pomoći u čašćenju Marije, ali se još strašnije stvari rade mnogoj braći i sestrama čije je dostojanstvo narušeno, ponekad i od strane deklariranih vjernika. Isus nije rekao da ćemo biti suđeni po tome što smo učinili nečemu što ga prikazuje nego po tome što jesmo ili nismo učinili bližnjima, jer je to bilo naše djelo ili nedjelo prema samome Isusu. Snebivamo se nad oskvrnjenim kipovima i crkvama, ali smo postali ravnodušni na oskvrnuća čovjeka, slike Božje. Dakako, ne opravdavam čin koji se dogodio jer je grozan, ali ima i groznijih stvari na koje ne reagiramo.

Uzinić i Thompson ne vjeruju u istog Isusa? Zašto je riječki nadbiskup toliko hvaljen u krugovima koji mrze Crkvu?

Vlč. Kolar: 'Čuda i obraćenja nisu dokaz nekakvog ukazanja, pa tako ni oskvrnuća'

 S obzirom na komentare i natpise nekih, zanimljiva mi je konkluzija da su ukazanja u Međugorju autentična, a ista je izvedena iz jedne premise koja je vezana uz sam čin oskvrnuća. Dakle, oskvrnuće je po sebi dokaz autentičnosti ukazanja. Koliko je kipova, raspela i crkava oskvrnjeno, ali isto tako i grobova pokojnika, spomenika narodnih velikana, kao i bogomolja drugih religija. Što sad to sve točno potvrđuje? Da se na svim tim mjestima dogodilo nešto nadnaravno ili da su osobe čiji su grobovi i spomenici oskvrnuti sveci? Znači li to da ako se nije dogodilo nešto takvo u npr. Lourdesu ili Fatimi, da onda nema potvrde autentičnosti ukazanja? Po sebi se nameće da je takva konkluzija u najmanju ruku smiješna.

Čuda i obraćenja nisu dokaz nekakvog ukazanja, pa tako ni oskvrnuća. Čuda se događaju tamo gdje je prisutan Bog. A on je prisutan tamo gdje se slave njegova otajstva. Tko god je bio u Mariji Bistrici, mogao je vidjeti da je cinktor crkve ispunjen zahvalnim pločicama za čudesna uslišanja. A ukazanja tamo nikada nije bilo. Dalo bi se nabrojati još mnogo takvih svetišta i grobova svetaca gdje se događaju čuda. Ona su prije svega Božji odgovor na molitvu i vjeru pojedinaca, kako je to slučaj i u evanđeljima, gdje je Isus činio čuda po vjeri onih koji su mu prilazili u svojoj ili tuđoj potrebi.

Oskvrnuće je povreda onoga što se smatra svetim, a ne nužno dokaz ukazanja. Valja u ovom kontekstu podsjetiti na službeni stav Crkve u kojem nije priznala (doduše, nije ni izravno porekla) autentičnost i nadnaravnost onoga što se naziva ukazanjima Blažene Djevice Marije u Međugorju. Možda bi službenu notu Dikasterija za nauk vjere "Kraljica mira" trebalo čitati s razumijevanjem, tj. čitati što piše, a ne čitati što bi htjeli da piše. Zato iznositi nekakve zaključke na temelju polovičnih premisa je opasno, jer se isto može upotrijebiti i u nekim drugim situacijama koje su po svojoj naravi suprotne ovoj.

Biskup Schneider o dokumentu „Fiducia supplicans“: Riječ je o igri riječi i lukavoj prijevari

'Reći da se nije ukazala u Međugorju ispada veći grijeh od poricanja pologa vjere'

Kad sam već načeo ovu temu, moram reći da je zanimljivo promatrati reakcije nekih kojima netko kaže da ne vjeruje u to da se Marija ukazuje u Međugorju. Neki će reći da nismo obvezni vjerovati u privatne objave, ali da bi bilo nerazborito odbaciti ih, s čime se nikako ne mogu složiti. (One koji imaju problema s time potičem na čitanje Katekizma katoličke Crkve, u ovom kontekstu br. 66 i 67).

Ajde da ne vjeruješ u dvije naravi i dvoje volje u Kristu, u božanstvo Duha Svetoga, u to da je Marija Bogorodica, ali reći da se nije ukazala u Međugorju ispada veći grijeh od poricanja pologa vjere. Takav stav je tipična oznaka fanatizma koji je uvijek poguban. Dolazi se do toga da nije bitno što kaže Učiteljstvo nego Marija koja se negdje ukazuje i nešto govori. Više se sluša ukazanje i nekakve samoprozvane proroke nego one kojima je sam Krist povjerio Crkvu.

Marija je već rekla svoju snažnu poruku prije gotovo dva milenija: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5) To je ono za što mogu reći da je rekla Marija iz Nazareta prema Pismu kojemu se priznaje božansko nadahnuće, a koje je dio Objave koja je završila smrću posljednjeg apostola. Sve što je izvan toga je Marija možda rekla, a možda je to sve plod ljudske imaginacije i maštovitosti koja svojim mislima i određenim poticajima daje božansko podrijetlo. To ne znači da je ono što se tom prilikom govori teološki neispravno i da nije u skladu s naukom Crkve, ali to nužno ne znači da je stvar nadnaravnog podrijetla. Čini se da se mnogi više hvataju privatnih objava i izreka svetaca nego Pisma, Objave i Učiteljstva. Možda prethodno spomenuta raspoloženja i reakcije nekih vjernika proizlaze upravo iz toga razloga što se neki redovito napajaju na ljudskim, a ne božanski nadahnutim izvorima.

Svećenik u Italiji postavio „dvije Marije“ u jaslice

'Za počinitelja moliti, oskvrnuće oprostiti, mržnju i izrečene ili napisane uvrede ispovjediti'

 Kipovi će se očistiti, oltarni prostor obnoviti, to je sigurno, jer će se naći majstora kao i sredstava kojima će se to ostvariti. Postoje stvari koje se ne mogu kupiti i majstorima riješiti. A to su: za počinitelja moliti, oskvrnuće oprostiti, mržnju i izrečene ili napisane uvrede ispovjediti. Uvjeren sam da bi to i Marija iz Nazareta rekla jer je u skladu s riječima i naukom utjelovljene Riječi Božje.

Mariji, koju zazivamo kao Kraljicu mira, uputimo molitvu čijim smo sadržajem svi zahvaćeni: O, Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo, i za sve one koji se tebi ne utječu, a naročito za neprijatelje svete Crkve i za sve one koji su tebi preporučeni“, zaključuje vlč. Kolar.

Isusovac James Martin jedva je dočekao blagosloviti homoseksualni par