Čulina o 'Hodu za slobodu': Zahtjev za državnom prisilom nad drugima protiv njihove volje

Inženjer i branitelj Robert Čulina osvrnuo se na Facebooku na tzv. Hod za slobodu, ljevičarski marš protiv prava na život i prava na priziv savjesti liječnika. Svoj komentar je naslovio – „Ljevičari i univerzalnost ljudskih prava“.

Sulude poruke na maršu kulture smrti u Rijeci: Moralno je odbiti braniti zemlju, ali je prihvatljivo usmrtiti nerođeno dijete?!

Na početku piše: „Kada uklonim sve ideološke fraze i političke krilatice, stvar mi izgleda vrlo jednostavna. Iritira me to kako načela ne vrijede jednako za sve, nego se prilagođavaju kako kome odgovara. Kad odgovara, savjest je sveta, a kad ne odgovara, radi se o zatucanosti“, konstatira Čulina.

Čulina: Ili prigovor savjesti pojedinca vrijedi uvijek, ili ne vrijedi nikada

​ Potom kao primjer uzima vojsku, pišući kako je stvar jasna: „Kada država želi poslati mladog čovjeka u rat, a on kaže kako mu savjest ne dopušta nositi oružje i pucati u drugog čovjeka, isti oni koji napadaju liječnike stat će u njegovu obranu. I to s pravom, jer smatram kako nitko ne bi trebao biti primoran činiti nešto protiv vlastite savjesti“.

​

Zatim nastavlja: „No, čim taj isti prigovor savjesti istakne liječnik u bolnici i kaže kako mu savjest ne dopušta prekinuti život u razvoju, priča se u sekundi mijenja. Odjednom njegova savjest ne vrijedi ništa. Odjednom ga se proglašava vjerskim zanesenjakom, neradnikom ili osobom koja sabotira bolnicu. Kako je to moguće? Po mom uvidu, ili prigovor savjesti pojedinca vrijedi uvijek, ili ne vrijedi nikada. Ne mogu prihvatiti kako se uvažava samo onda kada se podudara s vlastitim političkim stavovima“, primjećuje Čulina.

'Božanstvena komedija' stala u obranu Marije Šošić pred nasrtajem proabortivnih udruga

​

Parole na ulici naspram stvarnosti u bolnici

​ Ovako komentira Hod za slobodu: „Naziv zvuči izvrsno, jer tko ne bi podržao slobodu. No pitam se o kakvoj je slobodi tu zapravo riječ. Ovdje vidim zahtjev za slobodom izbora za ženu, što smatram legitimnim stavom u javnoj raspravi. Međutim, u istoj rečenici uočavam zahtjev kako se liječniku treba oduzeti sloboda izjave kako u tome ne želi sudjelovati. Traži se od države uporaba vlastitoga aparata i prijetnja čovjeku otkazom ili gubitkom licencije ako ne izvrši zahvat koji mu je moralno neprihvatljiv. U tome ne vidim borbu za slobodu, nego zahtjev za državnom prisilom nad drugima protiv njihove volje“.

​

Zaštita slabijih, ali samo odabranih

​ Kao treću stvar koja mu upada u oči ističe retoriku o zaštiti slabijih: „Primjećujem kako se ljevica rado prikazuje kao zaštitnik nezaštićenih, onih bez glasa i onih koje sustav zanemaruje.

​

Međutim, onoga trenutka kada u jednadžbu stavim nerođeno dijete, biće koje nema nikoga za obranu vlastitih prava, nema vlastiti glas i u potpunosti je bespomoćno, vidim kako ta priča o zaštiti ranjivih nestaje. Zamjenjuje se isključivo pričom o osobnim planovima odraslih osoba, dok se nerođeno dijete jednostavno zanemaruje kao da ne postoji“.

​

Na kraju zaključuje: „Upravo zbog toga u cijeloj priči vidim čisto licemjerje. Za mene problem nije u tome što netko ima drukčije mišljenje o prekidu trudnoće ili vojnom roku, nego je problem u tome kako se osnovna načela mijenjaju od slučaja do slučaja. Smatram kako su savjest, sloboda i zaštita slabijih ili univerzalna pravila koja vrijede za sve, ili samo prigodne riječi koje se potežu prema potrebi u političkim raspravama“.

Vlahović povodom 'Hoda za slobodu': Progresivna i kulturna ljevica je lažni mit