Mandić: Politička elita govori o 'slobodi', ali gotovo nikada o odgovornosti prema generacijama koje dolaze

Petra Mandić iz Mosta osvrnula se na tzv. 'hod za slobodu', ljevičarski marš kulture smrti koji se održao 12. rujna u Rijeci.

„Siniša i njegovi pajdaši. Šest lijevih političara u Hodu za slobodu ukupno imaju šestero djece. Kakva je to poruka i što bi se dogodilo kada bi njihovi osobni izbori postali društvena norma? Kakvo bi nas društvo dočekalo i koje nam odgovore duguju oni koji svojim životnim izborima takvi društvo promoviraju?“, pita se Mandić na početku svoje objave na Facebooku.

Petra Mandić: 'Zato sam za život. Ne protiv žene, nego uz nju'

Mandić: Što nam poručuje politička elita koja govori o 'slobodi'

 Zatim nastavlja: „Ne, ovo nije pitanje tko je bolji čovjek. Niti je roditeljstvo potvrda nečije moralne vrijednosti. I postoje ljudi koji silno žele djecu, a ne mogu ih imati. Njihovu bol nikada ne bih pretvarala u politički argument. Ali demografija ima jednu nezgodnu osobinu – ne zanima je ideologija. Na kraju samo zbraja djecu“, kazala je.

Ističe kako je Hrvatska na stopi fertiliteta od 1,46 djeteta po ženi, dok je za jednostavnu obnovu stanovništva potrebno približno 2,1.

„Ako generacija za generacijom ostane duboko ispod te granice, rezultat nije pitanje svjetonazora. Rezultat je manje djece, manje mladih, sve starije stanovništvo i zemlja koja se bez useljavanja postupno smanjuje. I upravo zato me zanima što nam poručuje politička elita koja govori o 'slobodi', ali gotovo nikada o odgovornosti prema generacijama koje dolaze poslije nas“, postavlja pitanje Mandić.

Odgovara: „Jer osobni izbor jest osobni izbor. Ali kada milijuni osobnih izbora postanu društvena norma, oni stvaraju budućnost cijele zemlje“.

Sulude poruke na maršu kulture smrti u Rijeci: Moralno je odbiti braniti zemlju, ali je prihvatljivo usmrtiti nerođeno dijete?!

Ako iza nas ne dolazi nova generacija, za koga smo uopće sve to gradili?

 Potom piše: „Ako je poželjan model društva jedno dijete ili nijedno, onda nam netko mora objasniti tko će za trideset godina biti Hrvatska. Tko će raditi, tko će održavati mirovinski i zdravstveni sustav, tko će skrbiti o sve brojnijim starijima? Hoćemo li prihvatiti trajno smanjivanje stanovništva ili ćemo stanovništvo koje nedostaje nadomještati useljavanjem?“, piše Mandić.

Smatra kako su to legitimna politička pitanja, „jer sloboda bez odgovornosti prema budućnosti zajednice nije dovoljna politička ideja“.

Nadalje, ustvrđuje kako želi društvo u kojem nitko neće biti manje vrijedan zato što nema dijete, ali i društvo koje se neće bojati jasno reći da su djeca opće dobro, obitelj društvena vrijednost, a demografski opstanak odgovornost politike: „Društvo u kojem se nećemo bojati promjene koju dijete donosi, u kojem nećemo strahovati od gubitka slobode jer nas dijete ograničava nego se radovati što imamo priliku jedan život postaviti na noge i omogućiti mu da raste, leti i da mu samo nebo bude granica“.

Ovako zaključuje: „Jer na kraju možemo izglasati svaki zakon, napisati svaku strategiju i održati tisuću hodova. Ali ako iza nas ne dolazi nova generacija, za koga smo uopće sve to gradili?“.

Mario Perković: Kolosalno licemjerje i moralno sljepilo tzv. 'Hoda za slobodu'