Markuš o malo smijeha u vukovarskom ratnom paklu i jednom papagaju

HOS-ovac i branitelj Vukovara Damir Markuš Kutina podsjetio je na svom Facebook profilu na svoje ratne dane, zafrkanciju sa suborcima i ptice u gradu – kojih nije bilo.

Markuš podsjetio na krvavo Sajmište 2. listopada ’91: Obratite pozornost na drveće

„U trenucima odmora, slijedila je zafrkancija. Bila je to maska, ali nužna, jer sve je bilo, samo ne zafrkancija. Smrt svaki dan uz tebe, s tobom, a ovi trenuci, zlata vrijedni. Malo smijeha, malo skretanja misli sa svakodnevne ratne situacije. Na slici Stjepan Tonči Antolić i ja, ispod jedan naš prijatelj“, piše Markuš.

Potom piše o pticama u gradu kojeg je uhvatio ratni pakao: „Ptica u Vukovaru tih mjeseci nije bilo. Od stalnih borbi, granatiranja, zla koje se osjećalo i u zraku, a ne samo na zemlji, jednostavno su nestale, kao da su iščeznule. Barem ih ja nisam primjećivao. Kao dječak, volio sam šetati šumom, slušati ptice, gledati srne u trku, disati punim plućima. Nisam ni slutio kakvo je to bogatstvo. U jednoj kući u Preradovićevoj ulici našao sam papagaja u krletci. Vlasnik je, dok se moglo, svaki dan dolazio nahraniti i brinuti o ptičici te usput vidjeti kako mu je kuća. To je bila jedina ptica koju sam vidio, možda je bila i jedina i u cijelom Vukovaru.

Sjeo sam u fotelju i gledao u pticu kao da sam vidio Boga. Ne znam, ali nisam je pustio iz kaveza, mislio sam da je sigurnija tu. Što li je sve proživjela od tog silnog granatiranja i razaranja? Bar sam se na trenutak vratio u djetinjstvo – cvrkut ptica i mir. Taj trenutak mira i spokojstva u prašnjavoj fotelji s krasnim i rijetkim prizorom trajao je dovoljno dugo da se sjetim bezbrižne prošlosti i shvatim koliko je važna i neprocijenjiva vrijedna sloboda. Mi Hrvati ne smijemo zaboraviti da je za tu slobodu proliveno mnogo krvi.“

Markuš citira svoju knjigu „'58' HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca“.

HOS u obrani Vukovara 1991.