Neće biti slova 'U' na partizanskim spomenicima ako ih uklonimo iz javnog prostora

Spomenik splitskom partizanskom odredu nedavno je išaran slovom „U“. Za dobar dio medija, nacionalnih i lokalnih, te za poslovne potrebe Srpskog narodnog vijeća i ostalih „antifašista“, riječ je o velikom skandalu i još jednom dokazu da živimo u NDH 2.0. Zgražanje nad činom devastacije partizanskog spomenika uvijek je istog intenziteta. „Antifašisti“ i njima bliski mediji viču „sramota“, „gdje mi to živimo“, „grozno“, „nevjerojatno“ i tome slično. Čak se poziva i na ozbiljan kazneni progon, kao da još uvijek živimo u Jugoslaviji pa je Goli otok prihvatljiva kazna za verbalni delikt ili šaranje partizanskih spomenika. Međutim, problema ne bi bilo kada bismo te spomenike jednostavno uklonili iz javnog prostora.

'Tuđman je bio partizan': Dobro, i što sad?

Za partizanske spomenike u demokratskoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj ne bi trebalo biti mjesta na javnim površinama. Petokraka i panegirici propaloj jugoslavenskoj komunističkoj državi i revoluciji iz 1940-ih godina nemaju što raditi na ulicama, trgovima, šetalištima i u parkovima. Čašćenje zločinačke ideologije i krvavog režima u demokratskoj Hrvatskoj, koja je nastala nasuprot Jugoslaviji i svemu onome što simbolizira crvena zvijezda petokraka, je apsurd. Komunizam, fašizam i nacizam tri su sestrinske ideologije koje su djelovale po identičnim obrascima. Civilizirana Europa sva je tri režima davno izjednačila i osudila, a gotovo sve države istočne i srednje Europe zabranile su komunističke simbole. No ne i Hrvatska jer njome vladaju djeca komunizma.

Slovo 'U' na partizanskom spomeniku je očekivana reakcija. Kakva akcija, takva i reakcija. I partizani i ustaše u svojem su djelovanju izabrali revoluciju, odnosno nasilje i totalitarne metode. I ustaški i komunistički režim bili su totalitarni i isključivi, negirali su demokraciju te zatirali slobode i ljudska prava. Doduše, po zvjerstvima i masovnim zločinima partizani su daleko ispred ustaša čiji se zločini uglavnom preuveličavaju i nerijetko izmišljaju. Stoga, ako se u javnom prostoru tolerira jedan totalitarizam, zašto bi drugi bio zabranjen?

Kako spriječiti slovo "U" na partizanskim spomenicima? Nema boljeg odgovora na to pitanje nego ukloniti sve komunističke spomenike i simbole iz javnog prostora. Tada bi i drastično pala potreba ljudi da iscrtavaju slovo "U" na spomeniku koji sadrži petokraku, simbol najvećeg zla koje je haralo ovom zemljom još od osmanlijskih osvajanja. Uostalom, ne ispisuju ti veliki zločinci "U" na partizanske spomenike zato što su sljedbenici ustaškog pokreta, već to čine gotovo isključivo iz inata.

Možemo to usporediti s izjednačavanjem hrvatskih branitelja 1991. sa ustašama iz 1941. godine. Branitelji su za partizansku JNA bili ustaše, kao i za mnoge tadašnje "antifašiste", pa i neke današnje. I zato kada od "antifašista" koji polažu "vence" podno svojih spomenika čujemo riječ ustaša, to možemo jedino prihvatiti kao kompliment i sarkastično priznati da to jesmo. Tko se god protivi jugoslavenskoj ideji i komunističkoj revoluciji u Hrvatskoj je automatski ustaša i fašist. Pa neka im bude! Nek' se vesele! Svatko traži smisao u svom životu.

Na kraju ponovimo: partizanske spomenike treba ukloniti i, kako bi rekao Zoran Milanović za ploču u spomen poginulim HOS-ovcima i braniteljima Jasenovca, negdje baciti. Ili iskoristiti kao šutu ili smjestiti u muzej žrtava komunizma.

Što je bio Ustaško-domobranski pokret prema doktoratu Marija Jareba?