Pletikos povodom obljetnice smrti bl. Miroslava Bulešića: Oprost je imperativ, ali pokajanje ne vidimo

Ivan Pletikos na Facebooku je objavio svoje razmišljanje na temu mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića kojeg su ubili komunisti dvije godine nakon završetka Drugog svjetskog rata. Objavu prenosimo u cijelosti.

Povjesničar Davor Marijan: Drugu Jugoslaviju komunisti su sazdali na prevari, teroru i laži

„Odmah sutradan po obljetnici dana borbe protiv totalitarnog zla svih dosadašnjih i odsadašnjih ideologija koje sve počivaju na istoj mržnji prema čovjeku i Bogu, dolazi dan kada obilježavamo plodove te mržnje: Mučeničku smrt blaženog Miroslava Bulešića, mučeničku smrt obitelji Ševo i početak agresije na Vukovar.

Sve one imaju isti nazivnik: zločin iz mržnje, herojstvo i mučeništvo te prolaznost poraza i trajnost pobjede nad smrću i mržnjom.

Pletikos: Oprost je imperativ svakog tko hodi za Kristom, ali oprostu prethodi pokajanje

 Krik vječnosti  Blaženika: 'Moja osveta je oprost', trajna je zadužnica svih koji se utječemo Blaženikovu moćnu zagovoru.

Da, oprost je imperativ svakog tko hodi za Kristom, ali oprostu prethodi pokajanje onoga tko oprost ište, kao što uznik žedno slobodu ište. A mi zasad pokajanje za ove zločine ne vidimo, ne čujemo, i što vrijeme više ide, muk biva sve zaglušujućiji.

Među komunističkim zločinima učinjenim prema svećenicima i ostalim klericima (a bilo ih je u to doba preko šest stotina) posebno se ističe ubojstvo Miroslava Bulešića. Ubijen je mladi nevin čovjek zbog (nažalost kako vidimo, neumrle) mržnje prema vjeri.

U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su 'petogodišnji plan', kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić se tome odlučno usprotivio, zajedno sa drugim svećenicima iz 'Svećeničkog zbora svetog Pavla'.

U kolovozu 1947. pratio je delegata Svete Stolice monsinjora Jakoba Ukmara, koji je dijelio krizmu na području oko Buzeta. Biskup Santin u to je vrijeme boravio u Trstu te je zbog nove granice, bio spriječen dijeliti krizmu, a vjerojatno i zbog straha za vlastiti život.

Nakon što komunisti nisu uspjeli spriječiti krizmu u Buzetu 23. kolovoza 1947., došli su sljedećeg dana, 24. kolovoza, pred župnu kuću u obližnjem Lanišću. Mještani Lanišća složno su čuvali crkvu i svećenike u Lanišću, sve dok nije došla 'narodna milicija'.

Koga su izdali Hrvati koji su se borili protiv jugoslavenske komunističke vojske i pod šahovnicom umjesto petokrakom?

 Ubojica je osuđen na prekršajnu kaznu zbog narušavanja javnog reda i mira

 Potom su otišli kući smatrajući da neće biti daljnjih nereda zbog prisustva 'narodne milicije'. Kada je župnik Stjepan Cek otvorio vrata župnog dvora komandiru milicije, zlikovci su upali pred očima milicajaca u župni dvor. Pretukli su brutalno monsinjora Ukmara, a velečasnog Bulešića ubili su ubodima noža u grlo. Treba tomu dodati da je bl. Miroslav ubijen, da su za Ukmara mislili da je mrtav, što mu je spasilo život, a da je župnik Cek spasio život bijegom.

Dakle, kaznenopravno imamo u ovom slučaju ubojstvo i dva pokušaja ubojstva.

Krv mučenikova prskala je po zidu župnog ureda i tekla sve do predsoblja. Tadašnji papinski nuncij Joseph Harley izjavio je: “Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika, nego li ste izgubili, jer ste dobili blaženika i mučenika.”

Župnik Stjepan Cek koji si je spasio život sakrivši se u ormar, osuđen je 'zbog poticanja na nemire' na šest godina Golog otoka, a ubojica Slavko Sanković osuđen je na prekršajnu kaznu zbog narušavanja javnog reda i mira...

Komunisti nisu dopustili da mučenik bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego u Lanišću. Vlakovima su zabranili stajanje u svim istarskim postajama, tek su dozvolili u Divači u Sloveniji. Tek je 1958. njegovo tijelo preneseno na groblje u Svetvinčenat, a 2003. položeno u posebnu kriptu u zidu župne crkve u Svetvinčentu.

Jedva godinu dana ranije (11. rujna 1946.) ubijen je iz istog razloga još jedan istarski blaženik, župnik Krasice i Grožnjana, bl. Francisco Bonifacio. Do danas mu nisu nađeni posmrtni ostatci.

Papa Benedikt XVI. dana 20. prosinca 2012. godine ovlastio je Kongregaciju za proglašenje svetih da objavi dekret o proglašenju blaženim vlč. Miroslava Bulešića. Beatifikacija Miroslava Bulešića održala se 28. rujna 2013. u Puli, u pulskoj Areni pred više od deset tisuća hodočasnika. Miroslav Bulešić je tako postao novi hrvatski blaženik.

Pero Kovačević: Deklaraciju o osudi zločina komunizma progurao je ondašnji Klub HSP-a

'Moja osveta je oprost'

 Rođen za Nebo mučeničkom smrću na današnji dan (i otprilike u vrijeme kada ovo pišem) iz mržnje prema vjeri u Lanišću na Ćićariji, trajno nam svijetli i bodri nas da na suvremenu mržnju na vjeru koja ne jenjava, dapače, odgovaramo u okvirima njegova Kreda: Moja osveta je oprost!

Svi vi braćo koji mrzite Crkvu, ismijavate vjeru, nas kršćane prezirete, znajte da vam je oprošteno krvlju ovog velikog sina Crkve, po žrtvi suobličenog Gospodinu Našem, ali po taj oprost morate ipak doći sami. Doći u pokajanju. Pokajanje počinje priznanjem, a priznanje počinje istinom.

A svima nama koji vjerujemo da smo kršćani, žrtva ovog našeg Abela Pravednog neka pomogne na osobnom kalvarijskom putu ljubavi i oprosta, kojim jedino vršimo njegovu volju čineći ovaj svijet oko sebe boljim i snošljivijim.

Blaženi Miroslave moli za nas, a posebno moli za progonitelje vjere u našem vremenu!

P.S: Htio bih ovome dodati jedan detalj: istog dana (24.08.1947.g) kada je otišao na Nebo blaženi Miroslav, u (tada) dalekoj Toskani, mističarki Mariji Valtorti Gospodin se obratio i ona je zapisala Njegovu poruku koja je bila životni kredo Blaženika: 'moja osveta je oprost!'“, zaključuje Pletikos.

Barunica O’Loan: Sporazum s Vatikanom ohrabrio je Komunističku partiju Kine da uništi katoličanstvo