Povjesničar Nikica Barić: Ustaški režim odobrio je i proveo akciju spašavanja djece s Kozare

Povjesničar dr. sc. Nikica Barić s Hrvatskog instituta za povijest autor je članka „Kozara 1942. – sudbina zarobljenika, civila i djece“. Rad je objavljen u publikaciji „Pilar: časopis za društvene i humanističke studije“. Možete ga pronaći ovdje.

Namjera ovog rada je, kako piše Barić, prikazati sudbinu osoba, golemim dijelom Srba, zarobljenih za vrijeme velike operacije koja je, pod zapovjedništvom njemačke vojske, tijekom lipnja i srpnja 1942. provedena na području sjeverozapadne Bosne, odnosno protiv partizanskih snaga na području planina Kozare i Prosare.

Nikica Barić: Šibenik pod upravom Nezavisne Države Hrvatske 

U navedenoj operaciji sudjelovale su, uz njemačke postrojbe, i znatne domobranske i ustaške snage Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Istovremeno su vlasti NDH, u suradnji s njemačkim predstavnicima, planirale način na koji će postupati s onima koji su opkoljeni i zarobljeni tijekom spomenute operacije. Operacija njemačkih snaga i NDH protiv kozaračkih partizana te sudbina i stradanje osoba zarobljenih tijekom operacije, tema su niza publikacija objavljenih u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Događaji na Kozari 1942. u dijelu hrvatske javnosti danas su svedeni na ulogu Diane Budisavljević u zbrinjavanju kozaračke djece, smatra Barić.

Namjera ovog rada je – prije svega korištenjem izvornih i objavljenih dokumenata nastalih tijekom Drugoga svjetskog rata – pokušati ponovno opisati sudbinu osoba koje su zarobljene tijekom operacije na Kozari, stoji u opisu znanstvenog članka.

Zaključak rada prenosimo u cijelosti.

Barić: Istovremeno se pokušava provesti mjere koje bi vodile smirenju stanja i smanjivanju represije prema pravoslavcima

 „Operaciju Borbene skupine 'Zapadna Bosna' protiv partizana na Kozari treba sagledati u sklopu drugih operacija koje su snage NDH – samostalno ili u suradnji s Nijemcima – tijekom 1942. provele protiv partizana, ali i četnika, i u drugim dijelovima NDH, od Korduna, preko Bosanske Posavine, do Slavonije i Srijema. Tim je operacijama, u sklopu provođenja represivnih mjera, bilo pogođeno i civilno stanovniπtvo, uglavnom pravoslavno.

Zajedničke operacije NDH, Nijemaca i Talijana protiv partizana, provedene početkom 1942. u istočnoj Bosni predstavljaju po mojem mišljenju zasebno razmatranje. Do spomenutih operacija došlo je u okolnostima kada vlasti NDH provode širu promjenu politike prema pravoslavnom stanovništvu (osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve, sklapanje primirja i sporazuma s nekim četničkim odredima, pozivanje pravoslavaca na službu u domobranske radne jedinice). Dakle, dok s jedne strane traju vojne operacija protiv partizana (nekad i četnika), pri čemu je represivnim mjerama zahvaćeno i civilno stanovništvo, uglavnom pravoslavno, istovremeno se pokušava provesti mjere koje bi vodile smirenju stanja i smanjivanju represije prema pravoslavnom stanovništvu.

No, ovaj je prilog usredotočen na događaje na Kozari u lipnju i srpnju 1942. godine, odnosno na postupanje vlasti NDH i Nijemaca prema pravoslavnom stanovništvu iseljenom s tog područja.

Dodatni izvori nedvojbeno bi još bolje prikazali događaje povezane s operacijom Borbene skupine 'Zapadna Bosna' protiv partizana na Kozari, kao i sudbinu civila evakuiranih s tog područja. S druge strane, osobito kada je riječ o brojčanim podacima, vidljivo je kako su dostupni izvori i postojeća literatura različiti, zbog čega je teško utvrditi točne podatke.

Primjerice – koliko je točno osoba s Kozare upućeno u njemački logor u Zemunu, ili koliko je točno djece s Kozare upućeno na određene lokacije. Smatram da sam uspio pokazati kako većina ljudi iseljenih s Kozare nije upućena u sabirni logor Jasenovac. Dakle, smatram krajnje upitnom tvrdnju, koja se i danas može ćuti u srpskoj historiografiji, da je većina iseljenih s Kozare odmah pobijena, uglavnom u Jasenovcu.

Ustaše na Jadranu: Povjesničar Nikica Barić o „prodaji“ Dalmacije i povratku hrvatske obale u sastav NDH 1943.

 Ustaška obrana namjeravala iseljene s Kozare uputiti u krajeve sjeverno od Save

 Naprotiv, vidljivo je da je Ustaška obrana težila u što većem broju uputiti iseljene s Kozare na područja sjeverno od Save i uopće nije željela primiti te ljude u logor Jasenovac. Jedan od razloga zašto iseljeni s Kozare nisu upućivani u Jasenovac nalazio se i u tome što je taj logor u spomenutom razdoblju trebao primiti velik broj Židova koje su vlasti NDH iseljavale iz njihovih domova, kako bi ih uputile u njemačke koncentracijske logore.

Također se može pretpostaviti da je Ustaška obrana namjeravala iseljene s Kozare uputiti u krajeve sjeverno od Save, kako bi ti ljudi opteretili i demoralizirali slavonske partizane. U prilogu sam prikazao kroz kakve su sve teškoće i stradanja u Slavoniji prolazili iseljeni s Kozare, ali je isto tako vidljivo da je teško utvrditi kakva je, i u kojoj mjeri, bila njihova daljnja sudbina. Koliko ih je ostalo živjeti u područjima sjeverno od Save? Koliko ih se vratilo svojim kućama? Koliko ih se pridružilo partizanima? Koliko je iseljenih osoba stradalo u ratnim operacijama sjeverno od Save? Koliko ih je, na kraju, opet završilo u sabirnim logorima Jasenovac i Stara Gradiška? Sve su to pitanja na koja nisam mogao dati konačan odgovor.

Povjesničar Nikica Barić o Klasićevoj knjizi o Miki Špiljku: Nedorečeno, površno i nestručno

NDH je imala ključnu ulogu u spašavanju djece s Kozare, a ne Diana Budisavljević

Kada je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju organizirale vlasti NDH. U tom smislu, ulogu Diane Budisavljević koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom.

Čak se i iz tih krugova može čuti da im se priča o njihovoj heroini ponekad čini izmišljenom jer im je „teško pojmiti“ da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece.

Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen dio koji se odnosi na njezine nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljena u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja djece bila moguća. Bila je moguća zato što je sam režim – 'po nalogu Poglavnika' – tu akciju odobrio i proveo.

U vezi s navedenim slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge Diane Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali je istovremeno svojim radom nesvjesno pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima“, zaključuje Nikica Barić.

Nikica Barić: Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske, 1941.-1945.