Rat u Ukrajini klasičan je primjer posredničkog rata. Preko leđa te države protiv Moskve ratuju London i Bruxelles, a do nedavno to je činio i SAD koji sada pod Donaldom Trumpom od 20. siječnja 2025. traži izlaz iz tog besmislenog rata koji je zakuhala američka vanjska politika još 1990-ih godina. Bivši britanski premijer Boris Johnson priznao je ono što navodni ruski plaćenici u Europi govore od 24. veljače 2022. godine: Rat u Ukrajini nije „neprovocirana agresija u punom opsegu“ u cilju otimanja teritorija, stvaranja SSSR-a i kojekakvih carstava prema zamislima Aleksandra Dugina. Ruska vojna intervencija rezultat je gotovo isključivo pokušaja proširenja NATO-a na Ukrajinu, što Rusiji predstavlja „crvenu liniju“. Moskva na tu avanturu Zapada bezuspješno upozorava već desetljećima.
Gostujući u studenom 2024. u podcastu britanskog „The Telegrapha“, bivši premijer bio je izrazito jasan: „Vodimo posrednički rat, ali ne dajemo našim posrednicima mogućnost da obave posao. Godinama im dopuštamo da se bore s jednom rukom vezanom iza leđa i to je bilo okrutno“.
Arguing that NATO is waging a proxy war against Russia is apparently no longer "Russian propaganda" that must be met with smears, censorship and cancellation pic.twitter.com/44Q5oa8htU
— Glenn Diesen (@Glenn_Diesen) February 22, 2025
Mainstream mediji u Hrvatskoj nisu „pokupili“ ovu nevjerojatnu izjavu bivšeg britanskog premijera, stoga je to morao učiniti opskurni portal i kvazinovinar L.Š. „Pravi novinar“ Dominic Nicholls članak za „The Telegraph“ naslovio je ovako: „Naša vojska trebala bi pomoći u obrani ukrajinske granice u mogućem primirju“. Profesionalni i školovani novinar nije iskoristio ni opciju nadnaslova kako bi naglasio ovu Johnsonovu izjavu koja otkriva pravi karakter rata. Informaciju saznajemo zahvaljujući još jednom „rusofilu“, norveškom sveučilišnom profesoru Glennu Diesenu, koji je kratak video objavio na svom X profilu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin ograničenim snagama upao je u Ukrajinu želeći svrgnuti režim u Kijevu, vratiti državu u rusku sferu utjecaja i spriječiti NATO članstvo te zemlje. Pothvat je nazvao “specijalnom vojnom operacijom”. Međutim, Rusija nije ostvarila svoj cilj u prvim danima i tjednima rata. Sukob se u konačnici pretvorio u brutalan i težak rat iscrpljivanja koji nesmanjenom žestinom traje već tri godine. Međutim, manje je poznata činjenica u javnom i medijskom prostoru da su vođeni intenzivni razgovori i pregovori Kijeva i Moskve netom nakon što je počeo rat.
Prvi pregovori vođeni su već četvrti dan nakon ruske intervencije. Održani su u Bjelorusiji 28. veljače 2022. godine. Drugi i treći krug pregovora dogodili su se na ukrajinsko-bjeloruskoj granici, 3. i 7. ožujka. Četvrti i peti krug razgovora o prekidu ruske vojne intervencije održani su u Turskoj.
Johnson je glavni krivac, ili u najmanju ruku posrednik Bidenove administracije, odgovoran za sabotažu pregovora između Ukrajine i Rusije u Turskoj u travnju 2022. godine. Stigavši u Kijev, potaknuo je Zelenskog da ne pravi ustupke Rusiji. Naglasio je da su Zapad, posebno Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države, odlučni u pružanju vojne podrške Ukrajini te da pregovori s Putinom nisu održivo rješenje. Nakon tog posjeta, ukrajinski stav u pregovorima postao je čvršći, a razgovori u Turskoj su na kraju propali, iako su bili pred skorim zaključenjem što bi spriječilo iscrpljujući rat koji je odnio stotine tisuća života.
Danas, čemu nam najbolje svjedoči sastanak Zelenskog s Trumpom u Ovalnom uredu, glavna prepreka miru je upravo ukrajinski predsjednik. Zelenski odbija sklopiti primirje dok ne dobije američke sigurnosne garancije, što neće dobiti jer je interes američkog predsjednika zaustaviti rat, a ne pretvoriti ga u svjetski sukob. Trump je to i snažno naglasio Zelenskom, pred očima cijelog svijeta: „Kockaš se sa Trećim svjetskim ratom!“. Također, ukrajinski predsjednik odbija odstupiti s dužnosti i raspisati izbore dok se Ukrajina ne pridruži NATO savezu, što se također neće dogoditi. Unatoč tome što je praktički već izgubio rat, Zelenski ne odustaje od ciljeva koje si je zadao još 2022. godine: potpuni poraz i kapitulacija Rusije u Ukrajini.
Ulogu Borisa Johnsona već tri godine zapadnom svijetu pokušava objasniti Jeffrey Sachs, američki ekonomist, profesor i savjetnik za globalni razvoj, zaposlen na Sveučilištu Columbia. Evo što je o ulozi Johnsona napisao sredinom prošle godine: “Britanski premijer Boris Johnson, slijedeći tradiciju britanskog antiruskog huškanja na rat koja seže još od Krimskog rata (1853.-1856.), osobno je otputovao u Kijev kako bi upozorio Zelenskog da ne prihvati neutralnost. Naglasio je važnost ukrajinske pobjede nad Rusijom na bojnom polju. Od tog trenutka, Ukrajina je izgubila oko 500.000 ljudi i nalazi se u teškoj situaciji na bojištu”.
Johnson negira optužbe, kao što je i početkom rata negirao da se u Ukrajini vodi posrednički rat protiv Rusije. Tada je rekao: „Pokušavaju ovo prikazati kao sukob između Rusije i Zapada, ili Rusije i NATO-a. To nije ono što se događa“.
Je li Johnson također na plaći u rubljima? Otkud dolazi ovakav kopernikanski obrat? Zašto širi kremaljsku propagandu? Što se to zapravo događa? Ruši li se zapadni projekt u Ukrajini kao kula od karata? Pitanje je to na koje nam odgovor neće dati navijači rata u Ukrajini i sljedbenici sekte „As long as it takes“, ili u prijevodu na hrvatski: „Dok ide, ide“, predvođene prvosvećenicom Ursulom von der Leyen, te londonskom ludom Keirom Starmerom koji je spreman poslati i vojsku u Ukrajinu. Doduše, samo ako će ga zaštiti Ujak Sam. A ujo to ne želi. Strategija "Do posljednjeg Ukrajinca" se nastavlja...
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2025 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.