Glenn Diesen: 'Kako je strategija 'Do posljednjeg Ukrajinca' podvaljena javnosti kao moralno pravedna'

Glenn Diesen, norveški politolog i profesor na Sveučilištu Jugoistočne Norveške, napisao je članak pod naslovom: „Kako je strategija 'Do posljednjeg Ukrajinca' podvaljena javnosti kao moralno pravedna“. U objavi na X-u napisao je: „Zemlje NATO saveza odbijaju diplomaciju i pregovore već gotovo tri godine, unatoč tome što su stotine tisuća vojnika poginuli na bojišnici. Ta je odluka predstavljena kao dokaz moralne pravednosti“. Prenosimo njegov tekst u cijelosti.

Što je cilj rata u Ukrajini? Koji je interes Hrvatske u posredničkom ratu SAD-a i NATO-a protiv Rusije?

„Gotovo tri godine zemlje NATO-a bojkotirale su diplomatske kontakte s Rusijom, čak i dok su stotine tisuća ljudi ginule na bojištima. Odluka diplomata da odbace diplomaciju moralno je odbojna, jer je diplomacija mogla smanjiti razinu nasilja, spriječiti eskalaciju i čak otvoriti put prema miru. Međutim, političko-medijske elite vješto su javnosti prodale odbacivanje diplomacije kao dokaz svoje moralne pravednosti.

Ovaj će članak prvo iznijeti kako je NATO planirao dugotrajan rat s ciljem iscrpljivanja Rusije i njezinog izbacivanja iz redova velikih sila. Drugo, članak će pokazati kako su političko-medijske elite prikazale diplomaciju kao izdaju, a rat kao vrlinu.

Zašto svaka država koja šalje novac i oružje Ukrajini, uključujući Hrvatsku, ne pošalje i barem jednu brigadu?

NATO-ov dugi rat

 Kako bi iscrpili Rusiju u dugotrajnom ratu, cilj je bio osigurati da se Rusi i Ukrajinci međusobno ubijaju što je dulje moguće. Američki ministar obrane Lloyd Austin jasno je naveo da je cilj SAD-a u ratu u Ukrajini slabljenje njihovog strateškog protivnika: „Želimo vidjeti Rusiju oslabljenu do te mjere da više ne može činiti stvari poput invazije na Ukrajinu”. Krajem ožujka 2022. Zelenski je u intervjuu za „The Economist“ otkrio: „Postoje oni na Zapadu kojima ne smeta dug rat jer bi to značilo iscrpljivanje Rusije, čak i ako to podrazumijeva propast Ukrajine i dolazi po cijenu ukrajinskih života”.

Izraelski i turski posrednici potvrdili su da su se Rusija i Ukrajina dogovorile o uvjetima mirovnog sporazuma u Istanbulu, prema kojem bi se Rusija povukla, a Ukrajina obnovila svoju neutralnost. Međutim, zašto bi SAD i njegovi saveznici prihvatili da se Ukrajina vrati neutralnosti, kada je alternativa bila iskoristiti moćnu proxy vojsku koju su izgradili u Ukrajini kako bi iscrpili i oslabili Rusiju?

Turski ministar vanjskih poslova priznao je da postoje „članice NATO-a koje žele da rat traje – neka rat traje, a Rusija oslabi. Njima nije puno stalo do situacije u Ukrajini”. Bivši izraelski premijer također je potvrdio da su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo „blokirali” mirovni sporazum jer je Zapad donio odluku da „nastavi udarati na Putina” kako bi uništio strateškog rivala.

David Cameron: Rat u Ukrajini je investicija za američku sigurnost, a niti jedan Amerikanac nije poginuo

Umirovljeni njemački general Harald Kujat, bivši načelnik njemačkog Bundeswehra i bivši predsjednik Vojnog odbora NATO-a, također je ustvrdio da je ovo rat koji je NATO namjerno isprovocirao, dok su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo sabotirali sve putove prema miru „s ciljem slabljenja Rusije politički, ekonomski i vojno”. Intervjui s američkim i britanskim liderima iz ožujka 2022. otkrili su da je donesena odluka o „produživanju sukoba kako bi Putin bio iscrpljen”, jer je „jedini krajnji cilj sada pad Putinovog režima”.

Chas Freeman, bivši pomoćnik američkog ministra obrane za međunarodnu sigurnost i direktor za kineska pitanja u američkom State Departmentu, kritizirao je Washington zbog cilja da produži borbe, opisujući to kao „borbu do posljednjeg Ukrajinca”.

Bivši glavni ukrajinski tužitelj: Ukrajina je izgubila pola milijuna vojnika

Republikanski senator Lindsey Graham smatra da se SAD nalazi u povoljnoj poziciji jer može voditi rat protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca: „Sviđa mi se strukturalni smjer u kojem idemo. Dokle god pomažemo Ukrajini oružjem koje im treba i ekonomskom podrškom, oni će se boriti do posljednjeg čovjeka”.

Američki senator Graham: Ukrajina ima minerale vrijedne trilijune dolara, ne smijemo to dati Putinu!

Republikanski vođa Mitch McConnell bio je jednako jasan: „Najosnovniji razlozi za nastavak pomoći Ukrajini u uništavanju i porazu ruskih osvajača su hladni, tvrdi, praktični američki interesi. Pomoć u opremanju naših prijatelja u istočnoj Europi da pobijede u ovom ratu također je izravno ulaganje u smanjivanje budućih kapaciteta Vladimira Putina da ugrozi Ameriku, prijeti našim saveznicima i osporava naše ključne interese”.

Senator Mitt Romney izjavio je kako je financiranje rata „najbolja potrošnja na nacionalnu obranu koju smo ikada imali”, dodavši da „smanjujemo i devastiramo rusku vojsku za vrlo mali iznos novca” te da „ne gubimo nijedan život u Ukrajini”. Američki kongresnik Dan Crenshaw također je slavio proxy rat kao „ulaganje u uništavanje vojske našeg protivnika, bez gubitka ijednog američkog vojnika, što mi se čini kao dobra ideja”.

Umirovljeni američki general Keith Kellogg slično je pozvao na produženje rata u Ukrajini, navodeći da bi eliminacija Rusije omogućila SAD-u da se usredotoči na Kinu: „Ako možete poraziti strateškog protivnika bez upotrebe američkih trupa, dosegnuli ste vrhunac profesionalizma”. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg dijelio je ovu logiku, tvrdeći da će poraz Rusije na bojnom polju olakšati SAD-u fokusiranje na Kinu. Stoltenberg je također istaknuo: „Ako Ukrajina pobijedi, imat ćete drugu najveću vojsku u Europi, ukrajinsku vojsku, koja je prekaljena u borbi, na našoj strani, dok će ruska vojska biti oslabljena”.

Diplomacija kao izdaja, rat kao vrlina

 Kada je donesena odluka o dugotrajnom ratu, političari i mediji počeli su oblikovati narative i moralni okvir kako bi uvjerili javnost da je diplomacija izdaja, a rat vrlina.

Prikazivanje svijeta kao borbe između dobra i zla postavlja temelje za učinkovitu ratnu propagandu, jer se trajni mir može postići samo porazom zlog protivnika, dok pregovori podrazumijevaju žrtvovanje nezamjenjivih vrijednosti i principa. U tom kontekstu, analogija s Hitlerom pokazuje se vrlo učinkovitom, jer diplomaciju čini opasnim popuštanjem, dok mir zahtijeva vojnu pobjedu. Podsjećajući na Orwellovo „rat je mir“, Stoltenberg tvrdi da je oružje put do mira.

Zapadna javnost bila je uvjeravana da je podupiranje rata nužno kako bi se Putina natjeralo za pregovarački stol. Međutim, tijekom gotovo tri godine rata, Zapad nikada nije predložio pregovore. Čitajući zapadne medije, stječe se dojam da Rusija ne želi pregovarati. No, Rusija nikada nije odbacila diplomaciju ili pregovore; upravo je Zapad zatvorio vrata. Takozvani „mirovni samiti” održavali su se kako bi javnost stekla dojam da vlade teže miru, iako Rusija nije bila pozvana, a izričita svrha tih okupljanja bila je mobilizacija javnog mnijenja i resursa protiv Rusije.

U studenom 2022., predsjednik Združenog stožera američke vojske, general Mark Milley, založio se za početak pregovora s Rusijom. Ukrajina je upravo oslobodila velike dijelove teritorija u Hersonu i Harkovu, a general Milley je tvrdio da Ukrajina neće biti u boljoj poziciji za pregovore o mirovnom sporazumu. General Milley bio je u pravu u svojoj procjeni, ali je zanemario činjenicu da je glavni cilj rata bio njegovo produljenje kako bi se iscrpila Rusija. Zbog toga je general Milley morao povući svoje izjave koje su prijetile okončanjem rata.

EU gotovo uvijek zagovara neposrednu diplomaciju i pregovore u sukobima diljem svijeta. Međutim, kada je riječ o Ukrajini, šef vanjske politike EU-a na početku rata, Josep Borrell, izjavio je kako će se rat dobiti na bojnom polju. Njegova nasljednica, Kaja Kallas, odbacila je potrebu za diplomacijom tijekom rata: „Zašto razgovarati s njim [Putinom], on je ratni zločinac”. Diplomacija sada podrazumijeva sjedenje u prostoriji s ljudima koji se slažu s vama i međusobno si čestitaju na izolaciji protivnika. EU je time dovršila svoju tranziciju od mirovnog do geopolitičkog projekta.

Péter Szijjártó: Zašto diplomacija nema prednost pred ratom, i to isključivo u slučaju Ukrajine?

Svaki prijedlog za obnovu diplomacije ili početak pregovora odmah se etiketira kao proruski, bilo od strane krajnje ljevice ili krajnje desnice. Iako nije originalno prikazivati protivljenje ratu kao zauzimanje strane protivnika, optužba za izdaju ostaje moćno sredstvo za gušenje neslaganja. Mađarski premijer Viktor Orban putovao je u Ukrajinu, Rusiju, Kinu i SAD (na sastanak s Trumpom) kako bi istražio mogućnosti za postizanje mira. EU je na to odgovorila kažnjavanjem Mađarske, dok su ga političko-medijske elite nastojale diskreditirati kao Putinovu marionetu. Isti scenarij primjenjuje se na svakoga tko predloži okončanje rata.

Zagovaranje protiv opasnog presedana „nagrađivanja” Putinove agresije teritorijem često se koristi kao prividno moralni argument protiv mirovnih pregovora. Međutim, taj argument temelji se na pogrešnoj pretpostavci da je rat započeo kao teritorijalni spor. Kako smo saznali iz mirovnog sporazuma iz Istanbula, Rusija je pristala povući svoje trupe u zamjenu za obnovu neutralnosti Ukrajine. Nadalje, proxy rat je izgubljen, a Ukrajina će svakim danom gubiti još više ljudi i teritorija.

"The Kyiv Independent": Ukrajina ima problem s mobilizacijom

NATO-ovo ustrajanje na tome da će Ukrajina postati članica saveza nakon rata predstavlja se javnosti kao moralna podrška Ukrajini, iako u stvarnosti ima učinak onemogućavanja političkog rješenja. Zaustavljanje širenja NATO-a mora biti temelj bilo kakvog trajnog mirovnog sporazuma, jer je upravo to bio izvor ovog sukoba.

Nadolazeće posljedice

 Kako se ukrajinske linije fronte urušavaju, a gubici se povećavaju, Amerikanci vrše pritisak na Ukrajinu da snizi dobnu granicu za mobilizaciju, smatrajući da bi žrtvovanje mladih moglo produžiti rat još neko vrijeme. Ukrajinska javnost više ne želi ratovati, dezertiranja se dramatično povećavaju, a „novačenje” se svodi na hvatanje civila na ulicama i njihovo ubacivanje u kombije koji ih gotovo izravno odvode na prve crte bojišnice. Nedavno Gallupovo istraživanje pokazalo je da ne postoji niti jedna oblast u Ukrajini u kojoj većina stanovništva podržava nastavak rata.

Tko vodi rat? Amerikanci od Zelenskog traže da smanji dob za mobilizaciju na 18 godina

Oleksij Arestovič, bivši savjetnik predsjednika Zelenskog, predvidio je još 2019. da će prijetnja širenja NATO-a „isprovocirati Rusiju na pokretanje opsežne vojne operacije protiv Ukrajine”. NATO bi tada iskoristio ukrajinsku vojsku za poraz Rusije: „U ovom sukobu Zapad će nas vrlo aktivno podržavati - oružjem, opremom, pomoći, novim sankcijama protiv Rusije i sasvim mogućim uvođenjem NATO-ovog kontingenta, zone zabrane letenja itd. Nećemo izgubiti, i to je dobro”.

Rat nije išao prema planu, a Ukrajina je uništena, pri čemu Arestovič prepoznaje besmisao nastavka rata. U ukrajinskom društvu raste spoznaja da je NATO sabotirao mir kako bi vodio rat protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca. Ukrajinci će osjećati gnjev prema Rusiji desetljećima, a isto tako će biti mržnje prema Zapadu. Ratni propagandisti u zapadnim medijima tada će zasigurno djelovati zbunjeno i okriviti rusku propagandu“.