Tko je Josipa Lulić, 'trenerica kazališta potlačenih' i čelnica udruge bliske stranci Možemo?

U prostoru kluba Mama udruge Multimedijalni institut, u kojoj je djelovao tajnik stranke Možemo Teodor Celakoski, održan je program „Transnacionalnih solidarnosti“ u okviru kojeg se dogodio „razgovor pod nazivom Rad, migracije i digitalni režimi kroz glasove radnica/ka, a autorica Josipa Lulić napisala je refleksijsko-analitički izvještaj s panela“, stoji na Facebook stranici MAMA Zagreb. Lulić je opisana kao „trenerica kazališta potlačenih“ koja djeluje „na presjeku umjetnosti, edukacije i organiziranja“. Najviše se zanima za „kolektivni otpor sistemskoj opresiji“. Zvuči kao vrlo zanimljiva osoba. Evo tko je Josipa Lulić, čelnica udruge Centar za kazalište potlačenih POKAZ.

Na stranici udruge piše kako je POKAZ „organizacija koja promiče inkluziju, dijalog i pravednost putem društveno-angažiranog rada, koristeći metode i tehnike kazališta potlačenih te kritičku pedagogiju s ciljem stvaranja pravednog društva dijaloga, temeljenog na jednakosti i solidarnosti, oslobođenog od sustava opresija“. Tko su „potlačeni“? Ako ćemo pogađati, gotovo svi osim bijelih „cis“ muškaraca, vjernika katolika, te njihovih supruga i djece.

Tko je Milena Zajović, LGBT aktivistica i propagandistica zaposlena kao novinarka

Organizacijska voditeljica Josipa Lulić

 Prema informacijama sa stranice udruge, Josipa Lulić „od 2002. godine vodi radionice kazališta potlačenih. U svojoj karijeri usavršavala se na brojnim edukacijama, uključujući edukaciju iz forum kazališta u CTO Rio de Janeiru, Brazil. Također, Josipa je autorica više članaka i priručnika vezanih za kazalište potlačenih te je uključena u niz kurikuluma formalnog i neformalnog obrazovanja na temu kazališta potlačenih“.

Odmah ispod kratke biografije Lulić, nailazimo na socijalnu radnicu imena Doria Jukić. Radila je u LGBT udruzi Zagreb Pride i bavi se zagovaranjem „prava LGBTIQ osoba“. Koordinira bubnjarskim sastavom „Drum n bijes“ koji ometa mušku molitvu krunice na Trgu bana Josipa Jelačića. Članova udruge ima još, ali Lulić i Jukić savršeno ocrtavaju karakter udruge. I sam koncept kazališta puno otkriva o tome čime se ova organizacija bavi.

Feministički i LGBT portal VoxFeminae.net Lulić opisuje i kao osobu koju zanima feministička metodologija. Čelnica "kazališta potlačenih" napisala je nekoliko tekstova za ovaj portal. Jedan od njih nosi naslov: "Seks lutke: od mita do tehnologije". Članak je financirala državna Agencija za elektroničke medije jer je to očito interes Republike Hrvatske.

Tko je Nataša Škaričić, novinarka Novosti koja problematizira katoličku vjeru liječnika?

Potreba za rasizmom i poreznim novcem

 „Potlačena skupina“ su svakako migranti. Istovremeno, POKAZ migrante uči hrvatski jezik i bori se protiv „desnih stranaka i populista“. Za Nacional je Lulić otkrila i kako njezino kazalište koristi „kazališnu umjetnost kao demokratski prostor kojem svatko mora imati pristup, a predstave su ili na engleskom ili na hrvatskom jeziku“. Također, „kazalište potlačenih je vrsta političkog interaktivnog kazališta nastalog u Brazilu 1960-ih pa se proširio po cijelom svijetu, a to je zapravo grupa ljudi koja se nađe u nekoj zajednici i kroz kazališni jezik razgovara o problemima koji ih muče“. Naravno, talent i umjetnička vrijednost nisu bitni, odnosno "fluidni su", kao i u slučaju ostalih udruga tzv. nezavisne kulture u Zagrebu.

Lulić izrazito muči rasizam u Hrvatskoj te je stoga ta tema dominantna u predstavama. Posebno od rasizma u Hrvatskoj pate Romi, smatra ova politička aktivistica. Osim rasizma, Lulić treba i „besplatan“ prostor te novac poreznih obveznika. Udruga se financira uz pomoć vlasti Možemo u Zagrebu te sredstvima Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture i medija.

Mnogi udrugari i tražitelji rasizma u Hrvatskoj imaju barem jedan intervju za Pupovčeve Novosti. U naslovu intervjua iz 2023. godine istaknuta je njezina glavna poruka: „Potrebna je zajednička i solidarna borba“. Nekako istovremeno Lulić je i pod opresijom, ali se i snažno bori. Generalno gledano, problem je – kapitalizam, smatra. Tko je to mogao predvidjeti?!

Nadalje, službenom politikom dominira okrutnost prema migrantima, tvrdi Pupovčev novinar, a Lulić se slaže i objašnjava kako se najviše protiv toga bori upravo NGO sektor. Ono što ne objašnjava jest to da ju službena politika, ona koja je okrutna prema migrantima, financira novcem i to stvorenim u kapitalizmu! Stoga, Lulić je dio kapitalističkog sustava protiv kojeg se navodno bori?

Zvonimir Dobrović iz udruge Domino vrijeđa sve koji ne vole 'queer' smeće-umjetnost i žali se na nedostatak javnog novca

Dugine boje, Gaza, partizani i prihod iz gradskog proračuna

Posjetom na Facebook profil Lulić u kratkom roku možemo dobiti preciznu sliku o ovoj udrugarki i simpatizerki stranke Možemo. Na profilnim fotografijama pojavljuju se sljedeći motivi: feminizam, Gaza, dugine boje, rasizam, „transrodne“ boje, petokraka i partizani. Ima cijeli paket! Također, kao i kod mnogih udrugara, jedna fotografija je karakteristična za 2013. godinu, kada se proveo referendum o braku. Josipa Lulić je, vjerovali ili ne, bila – protiv!

Novčanih sredstava za borbu protiv rasizma i kapitalizma Lulić očito ne nedostaje. Samo je Grad Zagreb 2025. dao 54.530 eura, a godinu dana ranije 41.400 eura. Dobra lova sigurno stiže i iz Europske unije jer udrugu financijski podržava Erasmus+ program. POKAZ je i dobro umrežen te surađuje s nizom udruga povezanih ili bliskih Možemo.

Zaključno, možemo kazati da je Josipa Lulić klasičan primjer profila osobe koja ima udrugu, živi u Zagrebu, simpatizira Možemo i dobiva novac iz proračuna. Kao bonus informaciju ističemo članak Novosti koji piše o perzijskoj novoj godini – Norwuz. Zajedno s migrantima proslavila ju je i Josipa Lulić koja je povodom tog događaja pripremila predstavu „koja govori o ružnijoj strani života u Hrvatskoj“. Lulić živi sasvim dobro, koliko se može iščitati iz njezine biografije i radnog iskustva.

Tomislav Medak, član Upravnog odbora Možemo, pozirao je gol za udrugu KONTEJNER