Zorica Gregurić: 'Zašto Branko Borković nikada nije odgovarao za Vukovar?'

Medicinska sestra iz ratne vukovarske bolnice i dragovoljka Domovinskog rata, Zorica Gregurić na Facebooku je postavila ozbiljno pitanje i svojevrsnu optužbu protiv zapovjednika obrane grada Branka Borkovića – Mladog Jastreba. Svoju objavu naslovila je: „Doktrina vojne odgovornosti ili obavještajna zaštita: Zašto Branko Borković nikada nije odgovarao za Vukovar?“.

Gregurić polazi od pretpostavke kako „u svakoj modernoj vojsci svijeta i prema pravilima ratne vojne doktrine, dužnost zapovjednika obrane u trenucima sloma je jasna: zapovjednik dijeli sudbinu svojih postrojbi, organizirano vodi povlačenje ili predaju cijelog sektora i osigurava da ključni dokumenti ne padnu u ruke neprijatelju“. Cijelu objavu pronađite ovdje.

Kratki pregled bitke za Vukovar 1991.

Gregurić: Ostavio je vojsku u borbi, ostavio arhivu i nije obavijestio bolnicu

 Zatim nastavlja: „No, u slučaju pada Vukovara u studenom 1991. godine, ta su pravila svjesno prekršena. Kao školovani časnik pristigao iz JNA (krajem kolovoza 1991. prebjegao iz vojarne JNA na Plesu te 31. kolovoza upućen u Vukovar kao zamjenik Starom Jastrebu), Branko Borković  bio je u potpunosti svjestan težine svojih postupaka“, smatra Gregurić.

Optužuje ga kako je napustio položaj te svoju vojsku u borbi, ostavio operativnu arhivu, prekršio etiku te o odlasku nije obavijestio bolnicu. Posebno ističe korištenje zarobljenih hrvatskih dokumenata u obrani oficira JNA u Haagu.

Srbijanska televizija snimke napada na Vukovar i Dubrovnik prikazala kao 'agresiju na RSK'

Kadrovi JNA i UDB-e

 „Zašto Borković nikada nije izveden pred vojni sud?“, pita se Gregurić i postavlja sljedeću tezu: „Odgovor leži u moćnoj mreži i strukturama unutar novih hrvatskih institucija 1991. godine, koje su bile premrežene kadrovima s dubokim korijenima u bivšem režimu, JNA i UDBA-i“.

Kao Borkovićeve zaštitnike spominje generala Antona Tusa, tadašnjeg načelnika Glavnog stožera i bivšeg general-pukovnika JNA; obavještajni vrh (Josip Manolić, Josip Perković, Zdravko Mustać); Vjekoslava Vidovića, tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske; te politički kompromis Franje Tuđmana, „koji je procijenio da je u trenucima borbe za međunarodno priznanje države opasno narušiti moral na ostalim bojištima“.

Dragani Jeckov iz Negoslavaca smeta 'Za dom spremni': Vukovarski HOS-ovci odbijali su napade i iz Negoslavaca

Uteg koji nikakve amnestije ne mogu izbrisati pred sudom povijesti

 Gregurić ovako zaključuje: „Umjesto vojnog suda i presude za nemar i dezerterstvo, mreža bivših struktura izvela je klasični obavještajni manevar: istraga je u prosincu 1991. ekspresno ugašena, procesi su prekinuti pod krinkom srušene optužnice za 'državni udar', a Borković je preko noći medijski promoviran u heroja i brigadira.

Pravna odgovornost Branka Borkovića za propuste u vukovarskim podrumima time je institucionalno skrivena od sudnice. Međutim, moralna i etička odgovornost za ostavljenu vojsku, ranjenike, neobaviještenu bolnicu i predane dokumente ostaju zauvijek. To je uteg koji nikakve političke i obavještajne amnestije ne mogu izbrisati pred sudom povijesti i preživjelim suborcima“.

Eventualno očitovanje Borkovića povodom ovih optužbi bit će također objavljeno.

HOS u obrani Vukovara 1991.