Šprajc se ruga Miletiću jer je priznao pogrešku: Podsjetimo za što se ovaj novinar nikad nije ispričao

Izrazito smiješan i u narodu navodno voljen Zoran Jov… Šprajc na svom Facebook profilu narugao se saborskom zastupniku Mosta Marinu Miletiću koji je kazao kako je pogriješio kada je pozvao Riječane da glasuju za Ivu Rinčić, sadašnju gradonačelnicu Rijeke. Podsjetimo se na sramotan prilog o Vukovaru iz 2011. godine zbog kojeg bi se i Šprajc trebao javno ispričati i priznati da je pogriješio.

Naime, u Rijeci je gradska vlast pod pritiskom ekstremno lijevih i neokomunističkih krugova naložila brisanje HOS-ovog grba na nadvožnjaku koji vodi prema dvorištu Osnovne škole Ivan Zajc na Škurinju. Grb HOS-a je legalan, to je znak postrojbe iz Domovinskog rata. Grb nije zabranjen, štoviše, vlast ga je legitimirala upisom braniteljskih organizacija HOS-a u registar udruga. Sam pozdrav „Za dom spremni“ također nije zabranjen bilo kojim zakonom ili Ustavom, što ljevica uporno ponavlja bez citiranja ijednog članka bilo Ustava ili zakona.

U Ustavu nema 'antifašizma', a priopćenje Ustavnog suda o 'Za dom – spremni' nikoga ne obvezuje

Šprajc:  'Gospodin promašeni'

 Miletić je nakon brisanja grba pobjedničke postrojbe iz obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata na svom Facebooku napisao kako je požalio što je pozvao birače da zaokruže Rinčić na lokalnim izborima. Učinio je to kako bi SDP, odnosno Partija, konačno sišla s vlasti nakon 80 godina. U svojoj objavi Mostov zastupnik proziva gradonačelnicu i zbog gaženja obećanja da neće dirati murale Armade. Njegov je zaključak da se Rinčić želi svidjeti svima, a to uključuje i ekstremne neokomunističke skupine kojima smetaju HOS i povijesni grbovi.

„Nema razlike između Vojka Obersnela, Uskokovog optuženika, koji je mahao jugoslavenskim zastavama, postavljao crvenu zločinačku zvijezdu na vrh riječkog nebodera, koji je ubio grad kroz svoj projekt srama Titova broda Galeba, nema razlike između Obersnela, nakaradne Radničke fronte i Ive Rinčić. Ustvari razlika je ta da čak i Vojko Obersnel nije dirao grbove HOS-a. Bio je ipak puno namazaniji od Rinčić“, ocijenio je Miletić.

Na kraju Miletić priznaje svoju pogrešku i kazuje: "Sram me do kosti što sam pozvao Riječane da glasuju za ženu koja provodi ovakve ljevičarske nakaradne politike. Nikad više takvog promašaja, nikad više vlasti koja pljuje po našim herojima“.

Šprajc je u tome vidio priliku da Miletića napadne na osobnoj razini i prikaže kao redikula. Objavivši sliku s citatom „Miletić se žetoko pokajao zbog svoje odluke: 'Sram me do kosti… Nikad više takvog promašaja'“, Šprajc je kratko komentirao misleći da je smiješan: „Gospodin promašeni“.

HOS u obrani Vukovara 1991.

 Prilog Hrvoja Zovka

 Ne vidimo često da se političari ispričavaju za svoje pogreške. „Sram me“ i „pogriješio sam“ su izjave koje bismo od političara trebali češće čuti. Međutim, veliki dijagnostičar nacije i moralna vertikala Hrvatske Zoran Šprajc, za razliku od Miletića, nema razloga nikome se ispričavati. Šprajc je nepogrešiv, moralan i sve što radi je u interesu naroda. Nikada nije krivo glasao niti vjerovao u krivu osobu.

Za što bi se Šprajc mogao ispričati i posuti pepelom? Zbog čega bi ga trebalo biti sram? Zbog čega ga se ne bi trebalo nazivati uglednim novinarom? Na dan pada Vukovara 18. studenog 2011., u suradnji s današnjim predsjednikom nakaradnog Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvojem Zovkom, emitirao je sramotan i montiran prilog o Vukovaru koji gledatelja navodi na zaključak da prvom hrvatskom predsjedniku nije bilo stalo do Vukovara i da ga je hladnokrvno predao sudbini.

Uprava HRT-a potom je opravdano maknula Šprajca s uređivačke stolice i vođenja Dnevnika. Zovkov prilog nije prikazao istinu u cjelini, odnosno izostavljeni su ključni dijelovi razgovora između Tuđmana i zapovjednika obrane Mile Dedakovića Jastreba kako bi predsjednik bio prikazan kao bešćutan čovjek koji ne želi ni razgovarati dok djeca pate u opkoljenom gradu. Povijesna istina je potpuno drugačija. Grad više nije mogao izdržati, branitelji su bili iscrpljeni, ranjeni, malobrojni i bez adekvatnog naoružanja. Pokušaji deblokade grada izvana nisu uspjeli u kontekstu kada je Hrvatska u jesen 1991. krvarila na svim bojištima i to pod embargom, ostavljena na milost i nemilost JNA i srpskih paravojnih postrojbi.

Kratki pregled bitke za Vukovar 1991.

Kako je Zovko 'rezao'?

 Zovkov prilog, koji je u eter pustio Šprajc, sugerira kako Tuđman nije htio razgovarati s Milom Dedakovićem Jastrebom, zapovjednikom obrane Vukovara. Ono što predsjednik HND-a nije ostavio u prilogu jest dio razgovora u kojem saznajemo da je Hrvoje Šarinić na svoju inicijativu Dedakovića uputio na ministra obrane Gojka Šuška, a sam Tuđman o tome nije ništa znao. Odnosno, Šarinić je zaključio da je bolje da Dedaković o operativnim problemima raspravlja s ministrom obrane. Jastreb se složio da je bila riječ o operativnom problemu, ali da bi taj operativni problem ubrzo mogao prerasti u politički i zato je tražio razgovor s Tuđmanom. U dijelu koji Zovko nije uključio u prilog saznajemo i da je Tuđman ranije zvao Dedakovića! Šarinić je potom Dedakoviću kazao da će probuditi predsjednika kako bi razgovarao s njime. Šarinić i Jastreb u konačnici su se dogovorili da će se razgovor odviti odmah ujutro. Zovko to nije smatrao važnim dijelom razgovara. Odnosno, očito je da mu je bilo važno iskriviti povijest.

U nastavku prilog današnjeg predsjednika HND-a donosi samo onaj dio razgovora koji sugerira da je Tuđman odbacio ideju izvlačenje 2000 djece i ostalih iz Vukovara te naprasno završio razgovor. Ovaj dio podsjeća na Adolfa Hitlera kada je odbijao slušati svoje generale koji su mu sugerirali povlačenja na istočnom bojištu.

Nadalje, Tuđman je prije te kratke razmjene rečenica upitao Jastreba, što Zovko i Šprajc nisu pustili u eter, kako uopće misli izvući ljude iz grada? Također, Dedaković se složio s Tuđmanom da su uvjeti JNA neprihvatljivi. Tuđman je rekao da će vidjeti što se može učiniti. Dakle, i Dedaković i Tuđman su se složili oko neprihvatljivih uvjeta JNA, koji su uključivali predaju grada, što je u potpunosti u opreci s tezom da je Tuđman jednostavno zabranio izvlačenje iz grada jer je tako htio, odnosno iz razloga koji su otvoreni za interpretaciju. Zovko je zamračio kontekst i tako proizveo lažni narativ.

Izrezao je Zovko i pustio samo trenutak kada je Tuđman tražio Dedakovića da mu pošalje faks, na što je Jastreb kazao da mu ne radi faks. Ovdje Tuđman ispada kao nesposobnjaković i neznalica koji nije upućen u stanje u opkoljenom Vukovaru. Evo što je Zovko izostavio: „… ali vidjet ću, možda preko Osijeka pošaljem“. Tuđman je odgovorio: „Dobro“. Prije toga je sam Dedaković spominjao faks, što je Zovko također izrezao. Šprajc je „zaboravio“ i reći da Jastreb zove iz Vinkovaca, a ne iz Vukovara, što je izrazito važan detalj!

Dakle, audio-snimke su tako selektivno montirane da su u potpunosti iskrivile stvarnost. Niti Zovko niti Šprajc nikada se nisu ispričali za ovo grubo kršenje novinarske etike i manipulaciju javnosti. Štoviše, svoj sramotan potez su i javno branili. Gospoda besramnici!

Bosanac je odbio braniti Hrvatsku, nagovarao je mladiće da ne služe vojsku, a sada mu je stalo do braniteljskih mirovina?