Britanski Spectator od 'Ukrajina će dobiti rat' do 'Ukrajina gubi rat' (rujan 2022.-rujan 2026.)

Britanski Spectator ili je počeo objavljivati prorusku propagandu ili mijenja mišljenje o ishodu rata u Ukrajini. Naime, 8. rujna 2026. objavljen je članak pod naslovom „Ukrajina gubi rat“. Mnogi su primijetili, odnosno zapamtili tekst istog medija otprije četiri godine: „Ukrajina će dobiti rat“. Pogledajmo analize i predviđanja u oba članka.

Prvi članak, „Ukraine will win the war“, jest intervju s umirovljenim američkim generalom Davidom Petraeusom iz rujna 2022., nakon ukrajinske protuofenzive kod Harkiva. Njegova je glavna teza vrlo jasna: ratni se momentum tada odlučujuće preokrenuo u korist Ukrajine i, uz nastavak zapadne pomoći, Ukrajina će pobijediti.

Boris Johnson širi kremaljsku propagandu: 'U Ukrajini vodimo posrednički rat'

Spectator 2022. prenosi riječi generala Petraeusa: Moguće je oslobađanje Donbasa i Krima

 Petraeus smatra da je ključna prednost Ukrajine u sposobnosti regrutiranja, obučavanja, opremanja, organiziranja i učinkovitog korištenja novih snaga. Prema njegovoj procjeni, Rusija je u tome znatno slabija te postupno ostaje bez vojnika, streljiva, tenkova i oklopnih vozila. Zapadna, osobito američka i NATO-ova, vojna pomoć dodatno povećava ukrajinsku prednost.

Predviđa da će rat ipak biti dug i težak: Ukrajina će pretrpjeti nove žrtve, a Rusija će nastaviti napadati civilnu infrastrukturu. Ipak, očekuje da će Ukrajina postupno vratiti teritorij koji je Rusija zauzela nakon 24. veljače 2022., a čak smatra mogućim oslobađanje Donbasa i Krima. Spominje i sve jaču ukrajinsku gerilsku aktivnost u područjima iza ruskih linija.

Što se tiče mogućnosti ruske mobilizacije, Petraeus smatra da bi ona došla prekasno: Rusija nema dovoljno opreme, obučnih kapaciteta ni industrijske sposobnosti za brzo stvaranje učinkovite vojske, a zapadne sankcije, posebno ograničenja izvoza mikročipova, dodatno su oslabile njezinu vojnu industriju. Posebno ističe vrlo nizak moral ruskih vojnika, nasuprot visokom moralu Ukrajinaca.

Tko sve polaže pravo na ukrajinski teritorij? Povijest, politika i današnje pretenzije

Putin je 'ponovno učinio NATO velikim'

 Petraeus također govori o mogućnosti uporabe taktičkog nuklearnog oružja. Smatra da bi to bilo iznimno opasno i dramatično, ali ne bi riješilo temeljni ruski problem – nesposobnost stvaranja i učinkovitog korištenja dovoljnih konvencionalnih snaga.

Na političkoj razini procjenjuje da Putin i dalje čvrsto drži vlast, ali da je njegov položaj postao ranjiviji. Ironično zaključuje da je Putin, pokušavajući učiniti Rusiju 'velikom', zapravo 'ponovno učinio NATO velikim'.

Konačno, Petraeus zagovara NATO članstvo Ukrajine kao vjerodostojno sigurnosno jamstvo nakon rata, smatrajući da je Rusija vlastitom invazijom sama izazvala posljedice kojih se ranije pribojavala.

Marko Jurič: Je l' se više isplati prodavati ili poklanjati?

Spectator 2026. godine: Ukrajini ponestaje novca, ljudi i protuzračne obrane

 Članak Owena Matthewsa iz rujna 2026., „Ukraine is losing the war“ zastupa suprotnu tezu od Petraeusa: autor smatra da Ukrajina gubi rat i da joj prijeti vojni, financijski i politički slom ako se uskoro ne promijeni pristup Zapada.

Matthews polazi od tri zaključka. Putin nije odustao od svojih ratnih ciljeva, Trumpova administracija prema njegovu mišljenju nema novi mirovni plan koji bi Moskvu prisilio na ustupke, a Ukrajini ponestaje novca, ljudi i protuzračne obrane. Putin i dalje inzistira na osvajanju cijelog Donbasa te na 'demilitarizaciji' i 'denacifikaciji' Ukrajine.

Autor posebno kritizira Trumpov pristup, koji naglašava ekonomske koristi mira i potencijalne poslovne projekte između SAD-a i Rusije. Matthews smatra da je to pogrešno shvaćanje Putinovih motiva: Kremlj rat ne vodi prvenstveno zbog gospodarskog interesa, nego ga vidi kao pitanje egzistencijalne sigurnosti i statusa Rusije.

Na vojnom planu situacija je, prema Matthewsu, sve gora za Ukrajinu. Rusija razvija i masovno proizvodi nove dronove i rakete, dok ukrajinska protuzračna obrana nema dovoljno projektila, osobito Patriota, da zaštiti gradove i infrastrukturu. Njegov ključni zaključak jest da je napad postao jači od obrane.

Branitelj iz Sunje: U realpolitici principi idu pod tepih kad stigne dovoljno velik račun za vojnu i gospodarsku suradnju

Obmanjujući slogan 'koliko god treba, koliko god dugo treba'

 Strateški problem vidi i u tome što zapadne sankcije nisu slomile rusko gospodarstvo ni vojnu industriju. Rusija trpi velike ekonomske troškove, ali je spremna platiti visoku cijenu rata. Istodobno Europa, tvrdi autor, i dalje kupuje rusku energiju, dok nije spremna Ukrajini pružiti dovoljno oružja za odlučujući preokret.

Matthews posebno kritizira europske saveznike zbog tri stvari: nedosljednih sankcija, straha od eskalacije i odbijanja ozbiljnih pregovora s Kremljem. Slogan 'koliko god treba, koliko god dugo treba' smatra obmanjujućim jer Zapad, po njegovu mišljenju, nikada nije bio spreman osigurati sredstva potrebna za potpunu ukrajinsku pobjedu.

Dodatni problem je financijski i politički položaj Ukrajine. Kijev se suočava s velikim proračunskim manjkom, dok korupcijski skandali, navodne zlouporabe u vojnoj nabavi i sukobi unutar sigurnosnog aparata ozbiljno nagrizaju povjerenje u vlast Volodimira Zelenskog.

Matthewsov konačni zaključak jest sljedeći: Ukrajina se nalazi pred izborom između nastavka rata koji više ne može učinkovito financirati i braniti te nepovoljnog mira s Rusijom. Smatra da bi Putin mogao nastaviti razarati ukrajinske gradove dok ne nametne uvjete mira. Istodobno upozorava da je moguće da je američko odustajanje od potpore ukrajinskoj pobjedi upravo ono što je pretvorilo mogućnost ukrajinskog poraza u samoispunjavajuće proročanstvo.

'Ukrajinsko' nuklearno oružje i Budimpeštanski memorandum