'Ukrajinsko' nuklearno oružje i Budimpeštanski memorandum

Često se u medijskom i političkom prostoru te od strane sadašnjeg ukrajinskog državnog vodstva može čuti tvrdnja o Ukrajini kao bivšoj nuklearnoj sili koja je nakon raspada SSSR-a imala treći po redu najveći nuklearni arsenal, nakon Rusije i SAD-a. Međutim, istina je puno drugačija. Ukrajina nikada nije imala nuklearno oružje u punom vlasništvu, kao što ga imaju Rusija, SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i ostali „ponosni vlasnici“ tog sredstva masovnog uništenja.

Što je cilj rata u Ukrajini? Koji je interes Hrvatske u posredničkom ratu SAD-a i NATO-a protiv Rusije?

Raspadom Sovjetskog saveza na teritoriju Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana ostalo je nuklearno oružje koje je bilo pod kontrolom Moskve. Nekoliko tisuća nuklearnih bojevih glava našlo se u Ukrajini krajem 1991. kada se raspala druga najveća sila svijeta, centar svjetskog komunizma. Ukrajina nikada nije imala operativnu kontrolu nad tim oružjem. Lansirni kodovi i kontrolni sustavi bili su u Moskvi.

Također, dana 8. prosinca 1991. Rusija, Ukrajina i Bjelorusija potpisale su sporazum u Minsku o službenom kraju SSSR-a i osnivanju Zajednice Nezavisnih Država.

Nuklearno oružje Ukrajini je bio teret, a Zapadu bojazan za svjetsku sigurnost

 Ukrajina se pod političkim pritiskom i SAD-a, i Velike Britanije i Rusije, zbog ekonomske nemoći, recesije, bolne tranzicije u tržišnu ekonomiju, nemogućnosti kontrole i sigurnosnih razloga morala odreći „vlasništva“ nad oružjem propalog sovjetskog carstva.

U tu svrhu 5. prosinca 1994. potpisan je Budimpeštanski memorandum. Potpisnice su sljedeće države: Ukrajina, Ruska Federacija, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske te Sjedinjene Američke Države. Puni naziv tog multilateralnog sporazuma glasi: „Memorandum o sigurnosnim jamstvima u vezi s pristupanjem Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja“. Ukrajini je to nuklearno oružje bilo teret, a Zapadu bojazan za svjetsku sigurnost.

U uvodnom dijelu dokumenta stoji kako je Ukrajina posvećena uklanjanju nuklearnog oružja sa svog teritorija, u kontekstu završetka Hladnog rata i promjene u globalnoj svjetskoj sigurnosti.

Gallup: 52% Ukrajinaca želi što prije sklopiti mir; većina u toj skupini spremna je na teritorijalne ustupke

Budimpeštanski memorandum

 Memorandum sadrži šest točaka:

1.     Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD ponovno potvrđuju svoju privrženost Ukrajini, u skladu s principima Finalnog akta KESS-a (Konferencija o sigurnosti i suradnji), te će poštovati neovisnost, suverenost i postojeće granice Ukrajine.

2.     Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD ponovno potvrđuju svoju obvezu da će se suzdržati prijetnje i uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Ukrajine, te se nijedno njihovo oružje nikada neće koristiti protiv Ukrajine, osim u samoobrani ili u skladu s Poveljom UN-a.

3.     Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD ponovno potvrđuju svoju privrženost Ukrajini, u skladu s principima Finalnog akta KESS-a, te će se suzdržati se od ekonomske prisile osmišljene da podredi Ukrajinu vlastitim interesima u ostvarivanju prava koja su joj svojstvena kao suverenoj državi i time osigura bilo kakve prednosti.

4.     Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD ponovno potvrđuju svoju privrženost da će zatražiti hitnu akciju Vijeća sigurnosti kako bi se pružila pomoć Ukrajini, kao nenuklearnoj potpisnici  Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, ako postane žrtva čina agresije ili predmet prijetnje agresijom u kojoj se koristi nuklearno oružje.

5.     Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD ponovno potvrđuju, u slučaju Ukrajine, svoju obvezu nekorištenja nuklearnog oružja protiv nenuklearne države potpisnice Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, osim u slučaju napada na njih same, njihove teritorije ili ovisne teritorije, njihove oružane snage ili njihove saveznike od strane takve države u suradnji ili savezu s nuklearnom silom.

6.     Ukrajina, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD u slučaju potrebe međusobno će razgovarati o pitanjima koji se tiču ovih obveza.

Memorandum su potpisali američki predsjednik Bill Clinton, ruski predsjednik Boris Jeljcin, britanski premijer John Major i ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk.

Za SAD, Rusiju i Ujedinjeno Kraljevstvo Ukrajina je tek objekt interesa

 Cilj ovog memoranudma bio je riješiti sigurnosni problem zaostalog sovjetskog nuklearnog oružja u Ukrajini, a toj državi u zamjenu za privolu dati sigurnosne garancije. Štoviše, Kravčuk je bio svjestan da Ukrajina nema punu kontrolu nad tim oružjem. Država nije imala ekonomske mogućnosti održavati nuklearno oružje. Odricanjem od nuklearnog oružja, kojeg nije mogla niti uporabiti, Ukrajina se, iz perspektive Kravčuka, željela približiti Zapadu i Europskoj uniji. Također, rakete su se proizvodile u Ukrajini, u Dnjepropetrovsku, ali ne i atomske bojeve glave.

Kao što je već spomenuto gore u tekstu, sam Zapad, predvođen SAD-om, pritiskao je Ukrajinu da potpiše memorandum zbog sigurnosnih briga. Clinton je smatrao da će Europa biti sigurnija ako će samo Rusija imati nuklearno oružje.

Sam memorandum u diplomatsko-političkim krugovima smatra se nevjerodostojnim i neiskrenim dokumentom. Riječ je više o političkoj deklaraciji nego međudržavnom ugovoru. Garancije potpisnika temelje se isključivo na političkoj volji. Jamstva Ukrajini nisu bila konkretna, odnosno nisu predviđene obveze u slučaju agresije. SAD i Rusija uvijek su imali vlastite interese u Ukrajini, koja je tijekom svog postojanja kao nezavisna država promatrana kao objekt, kako iz Moskve, tako i iz Washingtona i Londona. Najbolji primjer tome jest rat koji je upravo u tijeku. U Ukrajini se vodi posrednički rat, što su potvrdili američki državni tajnik Marco Rubio i bivši premijer Ujedinjenog Kraljevstva Boris Johnson.

Boris Johnson širi kremaljsku propagandu: 'U Ukrajini vodimo posrednički rat'

 Zapadni potpisnici također krše Budimpeštanski memorandum

 Interesantno je kako je Washington pod Clintonom u jednu ruku "razoružao" Ukrajinu 1994., a Johnson sabotirao pregovore u Turskoj 2022., uputivši predsjednika Volodimira Zelenskog da ne sklapa nikakve dogovore i kompromise s Vladimirom Putinom, već da se upusti u avanturu totalnog rata protiv Rusije, iako je dogovor već bio na stolu i prihvatljiv objema stranama. Rusija je pokrenula rat protiv Ukrajine, ali na taj put su je usmjerili zapadni potpisnici Budimpeštanskog memoranduma.

Kada bi Washingtonu i Londonu doista bilo stalo do sigurnosti i prosperiteta ukrajinskog naroda, ona bi bila neutralna država. To bi trebala biti polazišna točka svakog razgovora o budućnosti te zemlje. Ovako je postala poprište obračuna s Rusijom koja prostor Ukrajine i poluotok Krim vidi kao svoj strateški interes i povijesni teritorij. Doduše, u Washingtonu je došlo do promjene s Donaldom Trumpom, no njegova vizija mira i zaustavljanja rata u opreci je s vizijom Londona i Bruxellesa koji ne odustaju od ratne opcije do poraza Rusije. Time i zapadni potpisnici krše Budimpeštanski memorandum jer odbijaju razgovarati o Ukrajini! Kršili su ga i ranije, nastojeći od Ukrajine stvoriti instrument za provođenje vlastitih interesa u tom dijelu Europe.

Pitanje ukrajinskog nuklearnog oružja i dalje je predmet rasprava, pogotovo u kontekstu rata koji traje od 2022. godine. Ukrajina je raspadom SSSR-a silom prilika na svom teritoriju zatekla nuklearno oružje. Međutim, s obzirom na činjenicu da je oružje bilo pod operativnom kontrolom Moskve, kao i proizvodnja bojevih glava, a sam SSSR bio je izrazito centralizirana država, govoriti o Ukrajini kao nuklearnoj sili 1990-ih, uzevši u obzir ekonomsku slabost, recesiju, praznu blagajnu, korupciju i opću političku nestabilnost, u najmanju ruku nije precizno. Stoga, možemo izvući zaključak da Ukrajina nikada nije bila nuklearna velesila jer nije imala kontrolu nad tim oružjem, kao što to nisu bili ni Bjelorusija ni Kazahstan.

Glenn Diesen: 'Kako je strategija 'Do posljednjeg Ukrajinca' podvaljena javnosti kao moralno pravedna'