Ivan Pletikos: Četiri mita o NDH

Ivan Pletikos na Facebooku razrađuje četiri mita o NDH: „Jedan od temeljnih mitova babaroga kojim se plaše hrvatići mali od koljevke pa do groba je i mit o NDH. Doduše skinuli su joj ono tzv: malo al veseli. Mit ide ovako; NDH je bila: 1. Zločinačka država 2. Bila je kvislinška država (dakle nesuverena) 3. Činila je monstruozne zločine i 4. Imala je rasne zakone kojima je progonila Židove, Rome, Srbe i dr.“.

Objavu prenosimo u cijelosti.

Pletikos povodom obljetnice smrti bl. Miroslava Bulešića: Oprost je imperativ, ali pokajanje ne vidimo

Pletikos:  Država sama po sebi ne može biti zločinačka

 „1. Zločinačka država. Takav pojam ne postoji u političkoj filozofiji i ne postoji nigdje i nije postojao nikada. I ne zato što to nikad nije zabilježeno u povijesti, nego jer jednostavno esencijalno i time kategorijalno nije moguće. Država kao apstraktna, nadideološka kategorija (koja obuhvaća teritorij, stanovništvo, suverenitet i institucije), kao trajni entitet, ne može sama po sebi biti 'zločinačka' jer nema inherentnu moralnu ili ideološku prirodu – ona je okvir koji funkcionira prema pravilima i politikama koje postavlja vlada. Vlada, s druge strane, može biti zločinačka jer može provoditi zločinačke aktivnosti (npr. kršenje ljudskih prava, agresija, korupcija) zbog svoje ideologije ili interesa. Kada se kaže 'zločinačka država', zapravo se cilja na ponašanje vlade ili režima u određenom kontekstu, ali se etiketa prenosi na cijelu državu, što stvara konceptualnu zabunu.

Najčešće je ta zabuna ciljana kad se radi o parcijalnim interesima onih koji tu državu ne žele. Primjerice Iran je u kontekstu izraelske politike "zločinačka država". Ali da se nekim slučajem na vlast u Iranu vrati prozapadna dinastija Pahlavi, istog trenutka mijenja se cijela geopolitička situacija u svijetu i Iran postaje jedna od najprijateljskijih država Izraelu i SAD-u. Ili slučaj Južnoafričke Republike prije i poslije pada apartheida. Dakle ne postoji zločinačka država u povijesti, osim, ah da jedne – NDH...

Marijačić: Jednako se tretiraju dokazane hrvatske žrtve i nedokazane ili izmišljene žrtve režima NDH

Pletikos: Rasni zakoni bili su nametnuti, a neke su ih države puno revnije provodile

 2. Kvislinška država: U Okupiranoj Europi za vrijeme drugog svjetskog rata ispada da je jedino tadašnja Hrvatska država bila zavisna i nepotpuno suverena sa "kvislinškim" režimom. A eto spisak svih takvih država tada, neke i pod direktnim njemačkim protektoratom, dakle svedene na okupirani teritorij i to abecednim redom: Albanija - Austrija - Belgija -  Crna Gora - Češka - Danska - Estonija - Finska - Francuska - Grčka - Hrvatska - Latvija - Litva - Luksemburg - Mađarska - Nizozemska - Norveška - Poljska - Rumunjska - Slovačka - Slovenija - Srbija - Ukrajina.

3. Rasni zakoni: Rasne zakone su više manje jednako morale provoditi sve ove gore nabrojane države. Neke, a hrvatska država tada to nije, provodile su revnije i oduševljenije. Iako Hrvatima nije strano sluganstvo u provođenju loših politika. Vidimo to i iz voljnosti sadašnjih elita u provođenju i najglupljih ili samo zlih politika EU centrale samo sada pomaknute iz Berlina u Bruxelless sa i bez covida.

No kada već navodimo koje države nisu provodile rasne zakone onda tu uz Švicarsku (koja je ipak morala jako paziti da se ne zamjeri Njemačkoj pa i nije bila potpuno suverena u tome) jedine dvije države koje su provodile svoju nezavisnu politiku i bile spas za Židove tada, bile su Španjolska i Portugal, koje i danas (srećom sve manje) atribuiraju fašističkim državama u to vrijeme. One su bile spas za barem milijun Židova koji su se preko njih iselili u obje Amerike. Pritom ne treba zanemariti činjenicu da niti jedan Židov nije htio spas potražiti u Velikoj Britaniji, tada najrasističkijoj zemlji na svijetu. I do njih je stiglo da su i oni tada na otoku Manu imali koncentracijske logore za Židove (npr. logori Hutchinson i Onchan).

Liječnik Dubravko Habek u znanstvenom radu otkriva kako je NDH skrbila o kozaračkoj djeci u Bjelovaru

Logori

 Koncentracijske logore na temelju rasnih zakona u Drugom svjetskom ratu, imao je i SAD:  Manzanar (Kalifornija), Tule Lake (Kalifornija), Heart Mountain (Wyoming), Topaz (Utah), Gila River (Arizona), Poston (Arizona), Minidoka (Idaho), Amache (Kolorado), Jerome (Arkansas), Rohwer (Arkansas), u njima je od teških uvjeta umrlo preko 11 tisuća interniraca, pretežno Amerikanaca japanskog porijekla.

Sovjetske konclogore/gulage i masovne grobnice, mislim da nema potrebe niti navoditi jer mislim da su notorna stvar. Možda dodati da su po kolosalnosti i to kvantitativnoj i kvalitativnoj ušli u memoriju čovječanstva kao jedan od najbrutalnijih primjera zločina protiv čovječnosti u tome produktivnog dvadesetog stoljeća. Uostalom organizaciju tih logora studirali su i kopirali Nijemci od Sovjeta, ne obratno.

Teški zločini

 4.1. Teški zločini: pod teškim zločinima tadašnju Hrvatsku državu optužuje se za teške zločine ubijanja civila i koncentracijske logore. Ne bih o njima, jer to je područje koje pripada povjesničarima, samo bih rekao da kaznenopravno niti jedan zločin koji se stavlja na dušu NDH, nikada ili barem do sada nije korektno ni kriminalistički ni kaznenopravno dokazan (što ne znači da nije počinjen). A vremena i volje za dokazivanje nije manjkalo, dapače. Suprotno u nedostatku dokaza bujali su mitovi koji su temeljito posvađani sa činjenicama i dokazima, a svakako sa elementarnim razumom. Dapače možemo čak primijetiti pravilo: što manje dokaza to više mitova. Istovremeno partizanski zločini (zapravo zločini Titove Jugoslavije), nažalost prebogati dokazima (leševima i kosturima) uspješno se što skrivaju što relativiziraju, gdjegdje čak i opravdavaju. Čak i danas.

4.2. U Okupiranoj Europi bilo je cca 10 tisuća koncentracijskih logora (plus nabrojani izvan Europe bez japanskih) u Hrvatskoj nezavisnoj državi bilo ih je pet. Nije nešto čime se treba ponosti osim brojkom. Bilo ih je samo pet. To je 0,005% u to vrijeme.

Summa summarum. Svim državama je zaboravljeno da su vodile politike koje se i danas osuđuju, da su im vlade bile zločinačke, da su bile kvislinške, da su provodile rasne zakone i da su imale velike i smrtonosne konclogore. Čak i jednoj Njemačkoj. Svima osim Hrvatskoj, jedinoj trajno zločinačkoj državi na svijetu!“, zaključuje Pletikos.

Povjesničar Nikica Barić: Ustaški režim odobrio je i proveo akciju spašavanja djece s Kozare