Tko je Dorotea Šušak, radikalna feministica i zaštitnica 'reproduktivnog zdravlja' u regionu?

Udruga Betlehem otvorila je 1. veljače u Zagrebu „Prozor života“. Mjesto je to gdje žene anonimno mogu ostaviti dijete koje bi se inače moglo naći u kontejneru, utopljeno u rijeci Savi ili ubijeno i zakopano u dvorištu obiteljske kuće, čemu smo u Hrvatskoj već svjedočili. Čedomorstvo se nažalost događa i ono će se nažalost događati i u budućnosti. Kako bi se ono svelo na minimum, pored samostana Pohoda Marijina, uz kapelu Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci, pored kazališta, instaliran je prozorčić gdje se dijete može ostaviti. Odmah po napuštanju djeteta pali se alarm koji poziva časne sestre na reakciju. Dijete se odmah zbrinjava, a mjesto u kojem kratko boravi je toplo i ugodno. Zovu se sve nadležne službe i ono što je najvažnije – dijete preživljava neozlijeđeno. Plemenita stvar koja postoji i na Zapadu. Svi se možemo složiti da je riječ o vrijednom projektu. Ne! Ogorčene feministice su bijesne. Jedna od njih je i Dorotea Šušak. Tko je uopće ona?

Senf otkrio HDZ-ovcu da pederluk obilato financira i Nina Obuljen Koržinek

Tko je to tko se usudi stati pred kamere i zatražiti kazneni progon onih koji žele spašavati bebe? Dorotea Šušak u javnosti se predstavlja kao feministica, aktivistica i izvršna direktorica Centra za ženske studije. Odmah nam se pale alarmi od svih ovih „profesija“! Ujedno je i ravnateljica gradske ustanove Centar za kulturu Trešnjevka. Ideološki se nalazi na liniji ekstremno lijeve stranke Možemo koja je na vlasti u gradu Zagrebu.

Visokoobrazovana Šušak u radikalno lijevom aktivizmu

 Dorotea Šušak rođena je 1996. godine. Na Facebooku navodi kako joj je poslodavac Centar za ženske studije. Pohađala je V. gimnaziju u Zagrebu, a nakon toga studirala je na Švicarskoj školi za poslovanje i menadžment u Ženevi. Studirala je i na Akademiji dramske umjetnosti te Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer antropologija i komparativna književnost. Navodi i kako je pohađala pravo. Završila je dramaturgiju i radila u zagrebačkim kazalištima. Unatoč svom tom obrazovanju završila je u radikalno lijevom aktivizmu.

Ivana Kekin će štititi Ustav u cjelini, što znači i brak kao životnu zajednicu žene i muškarca?!

Suosnivačica je udruge Dignitas. Međutim, stranica udruge je ugašena, a posljednja objava na Facebooku datira iz 2017. godine. Riječ je o „platformi koja okuplja mlade kreatore iz područja umjetnosti i tehnologije“. Koliko takvih „platformi“ već imamo, nije neobično kako ova nije opstala. Šteta što nije izdržala do 2021. kada je Tomislav Tomašević Senf pobijedio na izborima za zagrebačkog gradonačelnika. Nekoliko desetaka tisuća eura sigurno bi se našlo i za ovu udrugu „nezavisne kulture“.

Centar za ženske studije je ekstremno lijeva feministička udruga marksističkog karaktera iz koje su potekli pseudoznanstveni „rodni studiji“ koji se pokušavaju implementirati i podvaliti na Filozofski fakultet kao legitiman i prijeko potreban studijski program. Na radost hrvatskih poreznih obveznika, tu pseudoznanstvenu instituciju financiraju Vlada RH i Grad Zagreb. Financirat će i rodne ideologe koji će podučavati buduće rodne ideologe da vas maltretiraju na radnom mjestu s rodnom ideologijom. Naime, tržište jedva čeka rodne studije, tvrde oni koji će od tog cirkusa ugodno živjeti na fakultetskoj plaći.

Čudnih li diplomskih radova: „Vidljivost LGBTIQ tematike u hrvatskim srednjoškolskim udžbenicima“

Šušak u 'proizvodnji feminističkog znanja'

 Centar svake godine provodi „edukacije“ o feminizmu i „ženskim pravima“. Za samo 150 eura možete steći bezvrijednu diplomu iz „interdisciplinarnog feminističkog obrazovanja“. Želite li da vam se svijet smije, a roditelji u društvu prešućuju vaše obrazovanje, prijavite se i učite o „Historiji feminističkih ideja i pokreta“, „Feminizmu, rodu i naciji“, „Feminizmu i antiratnim politikama“, „Tijelu, seksualnosti i reproduktivnim politikama“, „Feminističkoj kritici nasilja protiv žena“, „Ekofeminizmu“, te „Feminizmu, umjetničkoj teoriji i praksi“. Sve su to vještine koje će vam dobro doći za bubnjanje na prosvjedima protiv javne molitve krunice ili valjanja po Ilici ispred kolone građana okupljenih u mirnoj inicijativi – Hod za život.

Dorotea i drugarice će vam pružiti znanje s kojim ćete lakše kročiti kroz život, a pritom razbijati patrijarhat gdje se god pojavite. Centar, kako piše, „proizvodi feminističko znanje“, a nakon završetka feminističkih studija možda vas i zaposle u jednoj od svih tih silnih feminističkih tvornica. Da, ne zaboravimo i to – Centar vas ujedno poučava i o klimatskim promjenama jer je visoka globalna temperatura rezultat patrijarhata i rodno uvjetovanog nasilja prema „trans ženama“. Tako nekako. Uzmite ovu konstrukciju s rezervom jer autor ovog teksta nije prošao feminističko obrazovanje.

Dječji program u Kanadi: Naučite značenje akronima 2SLGBTQQIPAA+

Radikalni feminizam je svjetlo društva?! 

 Osim po napadu na „Prozor života“, Šušak je u javnosti odjeknula i kao „predvodnica“ mimohoda „Za sigurnu školu“ nakon tragičnog ubojstva djeteta u Osnovnoj školi u Prečkom. Tko ju je tamo zvao, nije poznato. Zašto se osjećala pozvanom da bude u prvom redu i nosi transparent „Želimo biti svjetlo društva, a ne nositi svijeće“? Jesu li roditelji ubijenog djeteta pristali na Doroteu Šušak kao ambasadoricu „svjetla“? Nije prvi put da ekstremna ljevica iskorištava jednu takvu tragediju da bi „signalizirala vrline“, kako se to kaže u SAD-u.

Kako to Šušak planira biti svjetlo, ako je u poslu radikalnog feminizma, zagovaranja pobačaja kao „ljudskog prava“ i odnedavno protivnica „Prozora života“? Otkad je to radikalni feminizam zaštitnik najmanjih – djece, kada toj istoj djeci osporavaju pravo na život u majčinoj utrobi? K tome bi ih i rado sterilizirali, a djevojčicama i odrezali dojke, ako su uvjerena da su suprotnog spola, odnosno - "rodnog identiteta".

Na svom Facebook profilu, Šušak kao naslovnu sliku koristi upravo fotografiju s tog mimohoda. Prvo što ističe, ili reklamira, jest činjenica da ju je uslikao fotograf Sanjin Kaštelan. „Sve relevantnije fotografije u mom životu, napravio je Sanjin Kaštelan“, započela je Šušak objavu na Facebooku u vezi događaja u kojem bi u fokusu trebalo biti ubijeno dijete i sigurnost djece u školama. Prigodno, tu je strašnu tragediju Šušak, ni od koga pozvana, upakirala u feminizam i tobožnju brigu za djecu, ali tek kada se rode.

Nekakav teolog Pilsel o Fredu Matiću: 'Ispunio je Isusov zahtjev – ljubav prema malenima'

Postjugoslavenstvo i kultura smrti

 Nadalje, Šušak je omiljeno lice ekstremno lijevih medija, sve više se nameće kao heroina regionskog tko zna kojeg po redu vala feminizma. Osim što „brine“ za djecu, izrazito je zabrinuta i za stanje u Srbiji. Protestira i protiv Vučića, ne zato što je Vučić četnik, a ona hrvatski nacionalist i domoljub, ne daj Bože, već zato što u studentskim prosvjedima vidi „ranjena i osiromašena postjugoslavenska društva“. Kolegicama i kolegama u Srbiji se obraća kao „drugaricama i drugarima“, a potom se tobože čudi kada ju se povezuje s postjugoslavenstvom ažuriranim s LGBT ideologijom. Čudan je to spoj, no što je normalno u djelovanju Šušak i njezinog Centra za nekakve ženske studije?

Nemoguće je ne primijetiti kako Šušak pati od morbidne pretilosti, što povlači i pitanje legitimnosti njezine borbe za „reproduktivno zdravlje“. Je li Šušak i predvodnica takozvanog „fat pride“ pokreta koji je zaživio na progresivnom Zapadu? Vrijeme će pokazati, no prema dostupnim informacijama, dala je natuknuti kako je kontinuirano izložena „fenomenu mržnje na digitalnim platformama“. To je na tragu onoga: „Nisam ja kriva, društvo je“. Prema njoj se, kako svjedoči, samo slijevaju „izljevi mržnje“, a ona je ta koja, pogađate, ne mrzi. Ona voli sve. Muškarce? Koliko radikalna feministica može voljeti muškarce?

Muškarac Diana Avdić za HRT: Pubertet mi je krenuo krivo

Znamo da voli „trans muškarce“. Međutim, to je tek eufemizam za zbunjene žene koje ne prihvaćaju svoju biološku stvarnost. Naime, s Espi Tomičić, takozvanim „trans muškarcem“ je šest dana 2016. godine spavala ispred ministarstva obrazovanja u znak protesta, manje bitno kakvog… Šušak je profesionalna prosvjednica. Dapače, što se više kreće, to bolje za njezino zdravlje! Kako je tada pisao "Večernji list", Espi je „još uvijek bila“ djevojka. Sada je „muškarac“. Proizvodi li Šušak u svojoj tvornici feminizma i magičan prah za pretvaranje žena u muškarce i obratno? 

Pred Doroteom Šušak je velika karijera. Osim što je toliko toga, ona je i edukantica „Realitetne terapije i teorije izbora“. Riječ je o nekakvoj psihoterapiji koju može voditi i morbidno pretila radikalna feministica, ironično, posvađana sa realnošću. Dorotea također zna mnogo o dijalogu i toleranciji. I tu je stručnjak. I ne samo to, njezinim talentima se ne nazire kraj. Najavila je i „daleko dulji i opremljeniji tekst o eutanaziji“. Možda skačemo unaprijed u zaključcima, no vjerojatno će i tu zauzeti stav kulture smrti koju je ozbiljno zagrizla.

Žena Espi i muškarac Diana uz podršku Severine pokrenuli „trans“ kampanju