Špiljkov hagiograf i Pupovčev voditelj Hrvoje Klasić nije zadovoljan 'Partijom': 'Klasičan povijesni revizionizam'

Prva epizoda dokumentarnog filma „Partija“ novinara Gordana Malića emitirana je na HRT-u. Epizoda nosi naslov: „Teror“. Sudjelovali su hrvatski i srbijanski povjesničari, slovenski kriminalist, a stručni savjetnik filma je Davor Marijan, jedan od najproduktivnijih hrvatskih povjesničara. U prvoj epizodi prikazan je, kako sam naslov kaže, teror Komunističke partije 1945. godine, na čelu sa zločincem Josipom Brozom Titom. Tportal je za komentar zatražio dva povjesničara koji nisu sudjelovali u filmu – Zlatka Hasanbegovića i Hrvoja Klasića. Začudo, Klasić nije zadovoljan filmom! Za njega, riječ je o povijesnom revizionizmu. To je karta koja je nepobjediva za predstavnike jugoslavenske istoriografije u Hrvatskoj.

Davor Marijan: Pojam revizionizam bio je u sferi marksizma, u Hrvatsku ga je uveo Slavko Goldstein

Zvijezda Pupovčevog audiovizualnog kanala Vida TV vodi emisiju „Kontrapovijest“ u kojoj se čuvaju i njeguju jugoslavenska istoriografija i njezini mitovi. Ujedno je i hagiograf komunističkog aparatčika Mike Špiljka s kojim je i osobno povezan. O njemu je napisao knjigu daleko ispod minimalne razine struke kojoj pripada. Za jednog povjesničara kojeg nazivamo i doktorom ovo je djelo poprilično sramotno, knjiga je uvreda historiografskoj struci. Osim što je voditelj, influencer i hagiograf komunista, Klasić piše i za "24 sata" gdje često, gle čuda, piše apologetiku Josipa Broza Tita i zločinačkog komunističkog režima. Ne samo to, također i voli sanjati o "svojoj Srbiji".

Istoričar Hrvoje Klasić za 24 sata pisao o svojoj Srbiji

Klasić: Partizani su vaši heroji!

 Klasić je također i kreator dokumentarnog filma „Partizani“ koji HRT nije htio prikazati. Zašto i bi? Hrvatska je demokratska, suverena i neovisna država nastala u Domovinskom ratu nasuprot jugoslavenskom komunističkom totalitarnom poretku kojeg Klasić u svojem profesionalnom i influencerskom životu nastoji rehabilitirati i reći hrvatskom narodu – partizani su vaši heroji! Bez obzira na činjenicu što su pobili više od 100 000 Hrvata nakon Drugog svjetskog rata. Partizani su toliko dobro oslobodili Hrvate da su pobjegli na sve strane svijeta, izgubili imovinu, mnogi i živote, a Hrvatska se našla u Jugoslaviji, pod totalitarizmom, sa glavnim gradom – Beogradom. Hvala, partizani!

Treba reći i da su povjesničari koji su sudjelovali u Malićevom filmu – Davor Marijan, Zdenko Radelić, Vladimir Geiger i Martina Grahek Ravančić vrhunski autoriteti u svojoj struci i znanstveno se bave jugoslavenskim totalitarizmom gotovo čitav svoj radni vijek. Svatko od njih pojedinačno napisao je više znanstvenih(!) knjiga i radova od Hrvoja koji se nameće kao autoritet u medijima. Za vrijeme dok spomenuti povjesničari borave u arhivima, Klasić snima ideološki obojene dokumentarce, radi za Pupovca, piše za "24 sata", daje izjave za medije i gostuje na televizijama. Nije ni čudo što ne zna napisati kvalitetnu knjigu koju povjesničar Nikica Barić neće akademski izrugati, jedva se suzdržavajući od smijeha, kao što je to učinio sa biografijom Mike Špiljka.

Povjesničar Nikica Barić o Klasićevoj knjizi o Miki Špiljku: Nedorečeno, površno i nestručno

Klasić i revizionizam

 Što kaže Hrco za „Partiju“, osim da je to povijesni revizionizam? Inače, kada to čujete od povjesničara, to je prvi znak da svaku njegovu sljedeću rečenicu treba uzeti s rezervom. Što je to uopće povijesni revizionizam? Ukratko, riječ je o ideološkoj toljagi jugoslavenskih istoriografa-hagiografa kojom se udara po svakome tko dirne u jugoslavenske mitove, naprimjer – Jasenovac. I drugo, bez revizije nema povijesti. Bez revizije nema znanosti. Svaka znanost napreduje revizijom, konstantnim preispitivanjem kako bi se došlo do istine. Hrvoja ne zanima istina o Jugoslaviji, stoga nije čudno što su ga toliko zasmetale u filmu prikazane kosti koje su za sobom ostavili njegovi heroji – partizani.

Klasić smatra kako je film trebao krenuti od osnutka Partije 1919. godine. Naime, tada je Komunistička partija navodno bila plemenita sa svojim idejama o zaštiti radnika i emancipaciji žena. Kako to tumači Klasić, čak se i borila protiv velikosrpske hegemonije! Ono što Klasić izostavlja jest to da se borila i protiv hrvatske nezavisnosti. Bila je izrazito protucrkvena organizacija i njezina je ideologija počivala na zavisti, pljački i revoluciji čiji su nacrt dali Marx i Engels u 19. stoljeću. Ništa plemenito nema u komunizmu, stoga je manje bitno kreće li film od 1919. ili 1945. godine. Upravo te 1945. Komunistička partija Jugoslavije pokazala je svoje pravo lice koje je dijelom skrivala tijekom rata.

Hrvoje Klasić i ravnatelj Spomen-područja Jasenovac uzvratili udarac „revizionistima“ i „negacionistima“

Komunisti su bili saveznici nacista, zna li to Klasić? 

 Klasić polazi od teze da su partizani bili jedina sila koja se „suprotstavila okupatoru“. Mogli bismo vratiti lopticu na Hrcinu stranu stola i pitati ga: „Što je KPJ radila prije 22. lipnja 1941. godine i čiji je bila saveznik, te iz kojeg je grada primala zapovijedi?“. Ne voli ni Hrco krenuti otpočetka, naime, Drugi svjetski rat započeo je 1939. godine. Poljsku su zajedno raskomadali Hitler i Staljin. U Jugoslaviji je rat započeo u travnju 1941., no ni tada partizani još nisu započeli s „pružanjem otpora“ jer su Nijemci u travnju 1941. bili – saveznici.

Nadalje, primjetan je i Klasićev rječnik preuzet iz jugoslavenskih udžbenika istorije: okupator, domaći izdajnik i slično. Ako nešto u povijesti nije crno-bijelo, to je onda Drugi svjetski rat na području bivše Jugoslavije. Klasić nas želi uvjeriti da možemo biti sretni što su nas partizani „oslobodili“, iako, kao što je i primijećeno u dokumentarcu, nijedna ključna bitka za ishod rata nije se vodila na tlu Jugoslavije. Staljinova Crvena armija donijela je pobjedu Saveznicima u Europi, a partizani na to nisu utjecali. Oni su bili tek ispostava Moskve u jugoistočnoj Europi, a glavni cilj KPJ nije bila borba protiv „okupatora“, već – revolucija, odnosno sveopća pljačka i eliminacija svih stvarnih i potencijalnih vojnih i političkih protivnika. Cilj takozvanog NOB-a bilo je osvajanje vlasti.

Istoričar Hrvoje Klasić: Politički ugled izgubili smo s Titom

Klasiću nastupa i kao zaštitnik interesa jugoslavenskog komunističkog režima. Oni koji su ubijeni nakon rata u kasno proljeće 1945. mogli su biti neprijatelji novouspostavljenog poretka, kazao je Hrvoje. Iako Klasić tvrdi kako osuđuje teror, naglašava da je za njega „bilo razloga“. Očito, Tito nije imao izbora, morao je pobiti barem 100 000 Hrvata, vjerojatno zato da bi ih – oslobodio. Teško je shvatiti logiku jugoslavenskih istoriografa, no i Klasiću je teško shvatiti zašto se hrvatski narod ne identificira s partizanima i petokrakom, onom istom s kojom smo ratovali 1991. godine.

Hasanbegović: Jugoslavenski komunizam ne može se osporiti 'antifašističkim dosjetkama i žalopojkama'

 Očekivano, Hasanbegović se ne slaže s njime. Ne radi se o „revizionizmu“, ovo nije ništa novo, zaključak je Hasanbegovića. Zlatko nije toliko nervozan oko notorne istine koja je izrečena u dokumentarcu. Također, ističe kako nije loše početi od sredine, 1945. godine, jer, kako je i rečeno gore u tekstu, 1945. godina je kulminacija jugoslavenskog komunističkog totalitarizma. Ta je godina „utjelovljenje zločinačkog utemeljenja jugoslavenskog režima“, rekao je Hasanbegović. Jugoslavenski titoizam i komunizam ne mogu se osporiti „antifašističkim dosjetkama i žalopojkama“, kaže Hasanbegović. Ova je epizoda pokazala da se radi o „planiranim zločinima počinjenim po boljševičkom revolucionarnom obrascu“. Za Klasića, ovdje je riječ o tipičnom oslobođenju. 

Nadalje, Klasić koristi diverzantsku taktiku. Spominje HDZ i Tuđmana koji je također bio dio Partije. Poziva se i na svoje remek djelo „Partizani“ gdje su „njegovi stručnjaci“ potvrdili koliko je važna bila takozvana „Narodnooslobodilačka borba“. Zašto koristi taj termin "NOB" kada hrvatski narod nije oslobođen 1945. niti na partizansku vojsku gleda kao na svoju vojsku? Pita se i Klasić zašto se ne govori o razdoblju za vrijeme NDH? Naime, NDH je bila apsolutno zlo, ustaše su samo klali, jeli, spavali i tako ukrug četiri godine. Za to vrijeme partizani su bili humanitarci posvećeni „međuljudskim odnosima“. Nije slika partizana samo ona iz 1945., zaključuje Klasić. Dakle, sve je opravdano! Nisu partizani mogli počiniti toliko zločina da bi okaljali svoje „herojstvo“ iz velike, grandiozne, veličanstvene „Narodnooslobodilačke borbe“!

Hrvoje Klasić za „24 sata“ pita se zašto još nitko nije završio u zatvoru ili bio kažnjen zbog „negiranja genocida“ u Jasenovcu

Hasanbegović se malo i ozbiljno našalio. Pitao je zašto se u dokumentarcu nije našlo mjesta i za Budimira Lončara, partizanskog krvnika zadarskog kraja? Što Klasić kaže na to? Nije li Lončar lijepa slika partizanskog pokreta? Za Tvrtka jest! Onda mora biti i za Hrvoja.

Klasić: 'Želi se izjednačiti komunizam i ustaštvo'

 Za kraj, Klasić diskreditira one bez doktorske titule koji su govorili u dokumentarnom filmu: kriminaliste i svjedoke samih zbivanja. Poput Ive Drobilice Goldsteina koji je vikao Anti Prkačinu: „Vi ste amater!“, Klasić sve što mu se ne sviđa odbacuje temeljem fakultetske diplome. Ako automehaničar kaže da je 2 + 2 = 4, može li mu diplomirani matematičar reći da šuti jer ne zna što govori? A zašto nije opovrgnuo Radelića ili Geigera? Možda zato da ga, primjerice, Geiger ne posrami u nekom znanstvenom časopisu kao što to zna učiniti s Drobilicom.

Kod Dujmovića gostovali Nikola Banić i Mladen Koić koji bi prema Klasiću trebali biti u zatvoru

Klasić odbacuje i tezu da su partizani ubijali Rome iz rasnih razloga. No to uopće nije rečeno u filmu! Ubijali su ih zato što su bili svjedoci zločina. Naime, Romi su se često selili i nisu imali stalno boravište, pa su znali naletjeti na Hrcine heroje kako pružaju „otpor okupatoru“ koji je bio vezan žicom i imao zavezane oči pred tenkovskim rovom. Nacisti su ubijali iz rasnih razloga, ali i mnogih drugih. Komunisti su ubijali bez diskriminacije, četnik, ustaša, Rom, Židov, HSS-ovac, Nijemac, Talijan, Hrvat, Srbin… ako si i potencijalni neprijatelj – mrtav si! Ako i nisi, a imaš lijepi stan ili kuću, i tada si mrtav!

Hrvoje završava s tezom da se želi izjednačiti komunizam i ustaštvo. A što je točno komunizam, Hrco? Moraš nam to objasniti jednog dana. Pretpostavljamo kako komunizam nisu Bleiburg, Križni put, Huda jama, Jazovka, Tezno, Macelj, Staljin, Tito, Pol-Pot, Mao Ce Tung, sva tri Kim Jonga, Marx… ništa od toga? Je li Klasić ovdje u zadnjoj rečenici nesvjesno rekao kako je simpatizer komunizma, odnosno – totalitarizma, kada ga ne može izjednačiti, što je zapadni svijet odavno napravio, s nacizmom i fašizmom?

Istoričar Tvrtko Jakovina: U Jajcu su postavljeni temelji hrvatske države