Zašto svaka država koja šalje novac i oružje Ukrajini, uključujući Hrvatsku, ne pošalje i barem jednu brigadu?

Na X-u je u tijeku trend navijača rata u Ukrajini koji ide otprilike ovako: „Ja sam (umetni državu) poreznik obveznik i ništa me ne veseli više od toga što moj novac odlazi u Ukrajinu za borbu protiv zla (Rusije). Već gotovo tri godine stav Zapada prema ratu u Ukrajini je isti: što više novaca i oružja Ukrajincima kako bi se suprotstavili „neprovociranoj ruskoj agresiji“ koja se eto tako dogodila iz vedra neba, sasvim neočekivano, a s time definitivno nikakve veze nisu imali SAD i NATO savez.

Američki senator Graham: Ukrajina ima minerale vrijedne trilijune dolara, ne smijemo to dati Putinu!

Rat koji se trenutačno vodi na tlu Ukrajine jest rat iscrpljivanja koji Ukrajina nesumnjivo gubi. Teritorijalni pomaci Rusije u dva mjeseca veći su od onih unazad dvije godine. Ne treba biti vojni stručnjak za zaključiti kako ukrajinska obrana puca po šavovima. Gotovo tri godine intenzivnog ratovanja iscrpilo bi svaku državu. Rusi imaju nadmoć u artiljeriji – „kraljici rata“, zraku, pješaštvu i oklopu. Ukrajinu je napustilo više od 10 000 000 ljudi, više od 500 000 vojnika je poginulo ili teško ranjeno. Država trenutačno ima 25-27 milijuna stanovnika (oko 40 milijuna prije 2022. godine), ekonomija praktički ne postoji, a čitava država funkcionira na pomoći izvana. S druge strane, Rusija uspješno nadomješta gubitke na bojištu, vojnika je sve više, dobro su i plaćeni, a ratna i civilna ekonomija nisu u rasulu kako to pišu zapadni mediji već gotovo tri godine.

Ukrajina nema snage pobijediti na bojnom polju

 Iz zapadnih medija iščeznuo je narativ u kojem Ukrajina nesumnjivo pobjeđuje, oslobađa svoj teritorij i podiže zastavu u Luhansku, Donjetsku i Sevastopolju. Već je u ljeto 2023. mnogim neovisnim promatračima bilo jasno da Ukrajina nema snage pobijediti na bojnom polju. Velika i dugo najavljivana protuofenziva je katastrofalno propala. Ukrajinska vojska tri se mjeseca zabijala u zid u regiji Zaporižje. Najesen te godine Rusija je preuzela inicijativu i već godinu dana melje ukrajinske snage koje vape za ljudstvom. Moral je nizak, izlaz iz rata se ne vidi, vlada neizvjesnost oko američkih izbora, Zelenski piše bajkovite „pobjedničke planove“, no i dalje navijačka kultura na Zapadu traži još novaca, još oružja, tenkova, krstarećih projektila, samo još malo i Ukrajina će pobijediti. Diplomacija i dalje ne dolazi u obzir!

'The Kyiv Independent': Zelenski objavio kako je 'plan za pobjedu' 90% gotov

Estonska pudlica Kaja Kallas

 Predsjednici država i vlada Europe, čak i onih malih poput Estonije, Danske ili Litve, nesmanjenom žestinom prijete Putinu i unose se Rusiji u lice, do te mjere da to već naliči na komediju. Kao kada pudlica iz ruku svojeg vlasnika laje na njemačkog ovčara. Primjerice, donedavno estonska premijerka Kaja Kallas, koju mediji nazivaju estonskom „čeličnom lady“, svojim objavama na društvenim mrežama plaši čitavu Rusku Federaciju od Kalinjingrada do Vladivostoka. Možete li zamisliti taj strah koji vlada u ruskom glavnom stožeru kada Kallas progovori na Facebooku? Koliko je brigada već Rusija pripremila uz estonsku granicu plašeći se „La Grande Armée“ Estonije? Razumljivo je i zašto to radi. Iz metafore pudlice i njemačkog ovčara, gospođu Kallas u rukama je držao NATO savez, odnosno SAD.

Péter Szijjártó: Zašto diplomacija nema prednost pred ratom, i to isključivo u slučaju Ukrajine?

Europskih 28 brigada za Ukrajinu

 Rat u Ukrajini sve više podsjeća na barsku tučnjavu u kojoj ste prijatelja od 170 cm i 68 kg nagovorili da uđe u sukob s čovjekom od 2 metra i 120 kg. Mali Ukrajinac se tuče, NATO i SAD stoje sa strane, navijaju, potiču ga, nude novac, samo neka nastavi. Rus ga mlati nemilosrdno, no „prijatelji“ Ukrajinca ne misle odustati. Naime, oni su ti koji će njemu reći da može pobijediti i da se ne smije povući iz borbe. Zašto niti jedan od njih ne uskoči u pomoć vlastitim šakama?

Prevedimo tu metaforu u stvarni svijet. Uzmimo 27 članica Europske unije i Veliku Britaniju koja je posvećena "pobjedi" Ukrajine više od bilo koje države na svijetu. Dakle, bez SAD-a, imamo potencijalnih 28 brigada sa svom pripadajućom tehnikom. Jedna brigada u prosjeku broji oko 3000 vojnika. Dakle, sveukupno, uz novac i oružje koje uskoro neće imati tko nositi u Ukrajini, Europa može poslati oko 85 000 vojnika. Ukrajina bi bila presretna, odnosno Zelenski koji sanja pretvoriti svoju državu u pozornicu Trećeg svjetskog rata.

David Cameron: Rat u Ukrajini je investicija za američku sigurnost, a niti jedan Amerikanac nije poginuo

Hrvatska vojska jest mala, ali može i ona poslati jednu brigadu, naprimjer Tigrove ili Pume. I „La Grande Armée“ Estonije također. Zašto ne i Nijemci? Treća sreća? Ovo izgleda kao ruganje, no ako je Ukrajina doista štit slobode i demokracije Zapada i posljednji bastion nakon kojeg će Putin pregaziti čitavu Europu, zašto se europske vlade ne usude poslati vojsku? Jedina iskrena pomoć Ukrajini bila bi slanje vojnika. U ovoj fazi rata novac i oružje igraju samo jednu ulogu: održavaju Ukrajinu na aparatima. Jedno se pravilo u ratovanju još nije promijenilo, a to je krucijalna važnost prisustva kopnene vojske na nekom teritoriju. Bez toga nema pobjede. Neće Ukrajini donijeti pobjedu krstareći projektili koji će tamo negdje u ruskim prostranstvima pogoditi neka skladišta oružja.

'The Kyiv Independent': Olaf Scholz ne želi dati Ukrajini krstareće rakete Taurus

Ratnici s X-a i Facebooka veliki su branitelji Ukrajine, ali malo tko želi ići u rat

 Zašto se masovno ne formiraju dragovoljačke internacionalne brigade kao primjerice u Španjolskom građanskom ratu? Toliko je ratnika na X-u i Facebooku koji se oduševljavaju snimkama na kojima granata iz drona ubija ranjenog i već onesposobljenog ruskog vojnika. Mnogi s neizrecivom radošću dijele videozapise kako se Rusi i Ukrajinci međusobno ubijaju u rovovima kao da se ne radi o ljudskim životima, već o kakvoj igrici. Koliko samo ima računa na društvenim mrežama iza kojih stoje stvarni ljudi sa ukrajinskom zastavicom u opisu profila. Kolikom žestinom brane Ukrajinu, iza tipkovnice, naravno, i napadaju „ruske špijune“ koji upozoravaju kako je Ukrajina preslaba i kako joj narod gine u ratu koji ne može dobiti.

U izgubljenoj bitci za selo Krinkij poginulo najmanje 1000 Ukrajinaca, a 2000 ih je teško ranjeno

Mnogi su se odvažili prijaviti u dragovoljačke postrojbe početkom rata, uglavnom iz maštarija kako će ubijati Ruse bez ikakvih problema jer su nesposobni, pijani od konzumiranja vodke i bezglavo jurišaju kao u Staljingradu 1942. dok ih iza leđa politički komesari drže na nišanu mitraljeza. Danas toga nema, a mnogi su pobjegli glavom bez obzira čim su to shvatili. Ukrajinci nemaju gdje pobjeći osim ako ne podmite graničnu policiju ili časnike za regrutaciju koji otimaju ono malo muškoga mesa što je ostalo za poslati na istočnu bojišnicu koja samo što se ne raspadne.

Stoga, Ukrajinci se imaju pravo pitati: „Gdje ste, prijatelji?“. Zašto svi ti odvažni političari Europe koji prijete Putinu na X-u ne iskoriste svoj utjecaj i moć kako bi lobirali kod vlade da pošalje vojsku? Što li tek ukrajinski vojnici na prvim linijama misle o Ukrajincima u inozemstvu koji šalju svoju podršku objavama na društvenim mrežama? Na naslovnim fotografijama piše: „I stand with Ukraine“, a mjesto boravišta: New York, Berlin, Oslo, London…

Zašto Hrvatska ne bi poslala jednu brigadu?

 Naš premijer Plenković hvali se kako je poslao 300 milijuna eura u Ukrajinu. Naravno, bez referenduma i javne rasprave. Što ne pošalje jednu brigadu? To bi Ukrajincima više pomoglo od 300 milijuna eura. Doista, zašto ne bismo poslali brigadu? To je naš prijateljski narod, a tu su i Srbi koji su veliki „prijatelji“ s Rusima. Doduše, Rusi i Ukrajinci se ne opterećuju s hrvatsko-srpskim odnosima niti ih zanima ta priča, no mi u tome vidimo jednu pjesničku sliku: Sveta alijansa Ukrajine i Hrvatske protiv Rusije i Srbije. Za dom spremni i Slava Ukrajini! Prema tome, pod hitno treba poslati jednu brigadu u Donbas. Hrvatska javnost će se s time zasigurno složiti, jer zašto ne bi? Hrvati na istočnoj bojišnici u Prvom i Drugom svjetskom ratu krasno su ginuli za tuđe interese. Zašto ne bismo, poput Nijemaca, i mi pokušali treći put? Što bismo točno tamo pokušali, ne zna ni Plenković, a bome ni Washington. Odnosno, ne žele nam reći već gotovo tri godine: Što je cilj rata u Ukrajini?

Što je cilj rata u Ukrajini? Koji je interes Hrvatske u posredničkom ratu SAD-a i NATO-a protiv Rusije?