Jugoslaven Markovina za Telegram: Partizanske pjesme moraju postati kulturna baština

Povjesničar te osnivač i prvi predsjednik komunističke stranke „Nova ljevica“ Dragan Markovina za ekstremno lijevi Telegram piše: „Nove generacije antifašističke Dalmacije usvajaju vrijednosti NDH. Zato partizanske pjesme moraju postati kulturna baština“. Ovaj partizan 21. stoljeća također je i jedan od razloga zašto biste se trebali pretplatiti na Telegram. Tko ne bi htio plaćati kolumnistička smeća čovjeka koji je „najžešći Jugoslaven“, a Hrvatska mu ništa ne predstavlja?

Izvrsna prilika: Telegram vam za 99 € godišnje nudi 'bespoštedno novinarstvo': Preporučuju Maja Sever i Zoran Šprajc!

Hasanbegović i Obuljen Koržinek politički blizanci?!

 Puni pristup kolumni najžešćeg Jugoslavena u Hrvatskoj moguć je samo pretplatnicima Telegrama. Međutim, iz naslova i dijela teksta koji bi nas trebao navući na plaćanje „bespoštednog novinarstva“ u režiji Telegrama, saznajemo sasvim dovoljno o tezi autora. Markovina koji kada čuje hrvatsku himnu priželjkuje poraz hrvatskih sportaša toliko je čovjek na mjestu i prepun mudrosti da je uspio Zlatka Hasanbegovića politički i vrijednosno izjednačiti s aktualnom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek.

Telegram: Želimo članak o Jemenu, Tvrtko: Može, imam odličnu priču o Titu i Jemenu!

Markovina: Obuljen lukavija od Hasanbegovića

 Piše Markovina: „Dok je Hasanbegović imao jasnu političku misiju, Obuljen Koržinek takvo što ne izgovara, ali na tome aktivno radi“. Dakle, iz stavova i političkog djelovanja Jugovine, pardon, Markovine, možemo slobodno zaključiti kako u Hasanbegoviću vidi što drugo nego – ustašu. Iz ovako složene rečenice ispada kako je Plenkovićeva Nina još gora ustaša, perfidnija i lukavija od Hasanbegovića koji je otvoreni ustaša, a time i lakši neprijatelj jer ima ratne karte širom otvorene, kako bi ih i neprijatelj mogao vidjeti.

Hrvoje Klasić i ravnatelj Spomen-područja Jasenovac uzvratili udarac „revizionistima“ i „negacionistima“

Markovina se, poput pokojnog Slavka, plaši uskrsnuća NDH?

 Jugovina je poput svih naših progresivnih ljevičara, gleda samo naprijed i ne opterećuje se prošlošću. Zato u samom naslovu mlade Hrvate Dalmacije želi usko vezati uz onaj mitski „antifašizam“, pojam koji je potpuno isprazan ako je vezan uz komunizam koji je brat blizanac nacizmu i fašizmu. Vjerojatno potaknut Thompsonovim koncertom u Imotskom, gdje su se mogle čuti ustaške pjesme u inat onima koji nas siluju s antifašizmom o našem trošku, a gradom su dominirala i obilježja HOS-a, Jugovina se uplašio kako bi mogla uskrsnuti Nezavisna država Hrvatska. Čini se kako poput pokojnog Slavka Goldsteina pati od psihičkog poremećaja zvanog iracionalni strah od 1941. godine. Kao jednu od terapija, Dragan vidi proglašenje partizanskih pjesama kulturnom baštinom! Zbilja, Jugovina je najžešći hrvatski Jugoslaven!

Povjesničar Nikica Barić o Klasićevoj knjizi o Miki Špiljku: Nedorečeno, površno i nestručno

Gdje su Draganovi Jugoslaveni?

 Autori partizanskih pjesama bili su hrvatski književni klasici, piše Jugovina, poput Jure Kaštelana, Drage Gervaisa, Ivana Gorana Kovačića i Vladimira Nazora. Markovini je to zgoditak, argument koji ruši sve kritike. Međutim, odgovor na ovu činjenicu koju Markovina navodi jest: Da, i? Što sada? Nekoliko pjesnika koji su autori partizanskih pjesama razlog su za prihvaćanje komunističke ideologije i jugoslavenstva kao vrijednosti oko kojih bi se trebali okupiti svi Hrvati? Ne, Jugoslaveni! Koji točno? Nema ih puno. Možda oni u Hercegovini, u Mostaru, Draganovom rodnom gradu kojeg mu je uništio „Tuđmanov nacionalizam“? I tamo ima puno ustaša, o čemu je Jugovina već govorio u javnosti.

Istoričar Hrvoje Klasić za 24 sata pisao o svojoj Srbiji

Za Jugovinu, Domovinski rat je 'kontrarevolucija'

 Kada bi se partizanske pjesme uvrstile u kulturno blago, to bi „dovelo u pitanje ideološke postavke vladajuće stranke i poželjno brendiranje suvremene Hrvatske“, kaže detektor ustaštva. A kako bi trebali brendirati Hrvatsku? Za početak, sudeći po Markovininoj knjizi „Doba kontrarevolucije“, potrebno je razbiti „mitove o Domovinskom ratu, nacionalizam kao službenu religiju, kult države, kult nacije i pseudoreligijske kultove“.

Njegovu knjigu su 2017. u prostorijama, gle čuda, Hrvatskog novinarskog društva predstavili, gle čuda, Hrvoje Klasić, a predgovor mu je napisao, gle čuda, Viktor Ivančić, osnivač i urednik "Feral Tribunea". Stvaranje Republike Hrvatske bila je „kontrarevolucija“, odnosno rušenje rezultata komunističke revolucije iz 1945. koju su proveli partizani na čelu s komunističkim diktatorom i ratnim zločincem Josipom Brozom Titom. Knjiga je jedna puna kanta Markovininog kolumnističko-komentatorskog smeća nastalog na raznim portalima. Gle čuda, Markovina je pisao ne samo za Telegram, već i za Pupovčeve "Novosti", "Prosvjetu", "Lupigu", "Novi Plamen" i druge medije koji uživaju u tekstovima čovjeka kojemu Hrvatska ništa ne znači.

Nova epizoda iz serijala 'Avanture maršala Tita' s Budinim Tvrtkom

Hrvatska je puna mitova, kaže Jakovina, ne… Markovina, čovjek koji vjeruje u komunističke mitove. Kada razbije tu našu bajku koja se zove samostalna i suverena Republika Hrvatska, Jugovina će nam brendirati tu neku novu državu. Koliko će braće s Balkana uspjeti dovesti u svoj tabor? Sigurno mnoge, Hrvatska je komad zemlje koji bi svatko poželio, pogotovo oni koji su mu doista razarali Mostar.

Jedinstveno ratište: Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

Moderna Hrvatska ne baštini jugoslavenski komunizam

 Jugovina zatim pogrešno tumači Hasanbegovićevu tezu kako su pobjeda HDZ-a na prvim demokratskim izborima i Domovinski rat nulte točke moderne hrvatske države, a sve ostalo treba „izbrisati“. Ništa ne treba izbrisati, nego prepustiti povijesti. Hasanbegović odbacuje tezu Jugoslavena poput Markovine kako je Hrvatska samo nastavak Socijalističke Republike Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio Vladimir Nazor. Hrvati su odbacili komunizam i jugoslavenstvo, proglasili suverenu državu nasuprot Jugoslaviji i velikosrpstvu te ju potom obranili i oslobodili u Domovinskom ratu. Hrvatska se kao država ne mora duhovno vezivati uz zločinačku komunističku ideologiju samo zato što Markovina ustaje kada čuje jugoslavensku himnu.

Špiljkov Hrco i Ivo „Drobilica“ Goldstein tumače nam kraj Drugog svjetskog rata, bez ideologije - naravno!

Markovinin tekst ubrzo nestaje u magli gušćoj od one kojom su prolazile Radićeve guske 1918. godine. Možemo uhvatiti tek ime Arsena Bauka iz Partije koji je i predložio da se partizanske pjesme uvrste u kulturnu baštinu. Naslućujemo tek kako je Jugovina izrazito zabrinut što učenici neće usvojiti onaj jugoslavenski duh koji je njega obuzeo još kao dječaka. Sudeći iz samog Markovininog naslova, hrvatski dječaci 21. stoljeća vole slušati Thompsona, nositi tatino ili djedovo znakovlje iz Domovinskog rata, a itekako vole gledati i veseliti se pobjedama hrvatskih nogometaša. Jedino što je Jakovini… ne, Markovini preostalo jest to što u ustaškoj državi ima privilegiju biti Jugoslaven na fakultetu i pisati u medijima koje financira i „ustašica“ Obuljen Koržinek.

U Hajdarovićevom udžbeniku povijesti partizani su bili osloboditelji i stvaratelji hrvatske države